SRETAN MAJČIN DAN! 🙂
Doznajte što bi o svojem majčinstvu rekle naše najpoznatije stanovnice!
Što da vam kažem, majčin život nije jednostavan. Prvo osam mjeseci traje trudnoća i onda kada dođe taj dan, povlačim se u osamu kako bih zaštitila svoje mladunče od grabežljivaca. Nije lako odvojiti se od svojih voljenih, sigurna sam da to znate već i sami, ali što je nužno, mora se. Ali tek onda počinje izazov! Moje mlado može težiti i do 32 kilograma, što nije „lagano“ za iznijeti i dovesti na svijet, ali kad se okoti, ono postaje moja odgovornost idućih sedam do jedanaest mjeseci, koliko može trajati period dojenja. Ono što je super kod nas zebri je da već 10 do 15 minuta nakon što se rodimo, dižemo se na noge i kroz sat vremena već trčimo. Moram vam priznati, snažna je veza između nas mama zebri i naših mladunaca jer smo prvih par dana samo nas dvoje i nitko iz krda nam ne prilazi, dok svi ne spoznaju da imamo novog člana kojeg će prepoznati po mirisu, glasanju i njegovom izgledu. No, uvijek mora doći i to vrijeme rastanka, a to nastupa već onda kada se približi vrijeme za novog mladunca, obično godinu ili dvije nakon prvog. #parentingishard
Mislite da je vama teško nositi vaše mladunce? Ja bih rekla da je meni mrvicu teže jer prvo, moja trudnoća traje negdje oko šest i pol mjeseci, a onda mladunca još idućih devet mjeseci nosim na leđima! I to nije sve, za to vrijeme dok se bezbrižno „vozi“ na mojim leđima, može narasti čak do pola moje veličine. Doduše, kada se tek rodi je težak oko jedan kilogram, ali brzo prijeđe tu kilažu. Ono što je jako zanimljivo je da mladunac, kada se rodi, izgleda doslovno kao odrasli mi: ima gusto krzno u našim bojama, dugački rep, izduženu glavu i iste sekunde se penje meni na leđa. Nakon dvije godine starosti, postaje samostalno i spremno za život. A mene čeka novi mladunac i novi izazovi, samo jako i #noquiting!
Mi, merkatice spadamo u onu skupinu majki koje postaju majke nekoliko puta u jednoj godini. U prosjeku, godišnje možemo imati tri legla s po tri mladunca. Naši mladunci se rađaju slijepi i gluhi i potpunu su ovisni o nama. Čak ne mogu ni nuždu obavljati bez da ih mi na to potaknemo i podsjetimo da moraju! Već nakon dva mjeseca starosti mogu početi jesti krutu hranu, točnije kukce i ostalu hranu koju skupljamo i jedemo i mi odrasli. Kako smo izuzetno društvene životinje i naše bande (skupine u kojima živimo) mogu imati i do 30 jedinki, sve jedinke koje se ne razmnožavaju, brinu se oko mladunaca. Čak imamo i „dječje vrtiće“ za koje su zadužene starije ženke i one čuvaju mladunce dok mi ostali, npr. skupljamo hranu. Vrlo smo organizirani i zbog toga uspješni u održavanju brojnosti naših bandi, što mi majke jako cijenimo i što nam olakšava naše majčinstvo. #organisedmum
Tijekom zime se bacam u potragu za mužjakom, ostavljam svoj miris na tlu kako bih ga prizvala da se spusti sa drveta, jer ipak, sigurnost je na prvom mjestu, ono #safetyfirst! Nakon našeg susreta, obično se rastajemo i ne viđamo se više, što oboma zapravo odgovara jer ipak smo samotnjaci i volimo održavati distancu. No, vratimo se na majčinstvo koje počinje trudnoćom od nekih četiri i pol mjeseca. Pazite sad ovo, mogu imati od jednog do četiri mladunca u leglu. Nekih šest tjedana prije okota postanemo naočigled „okruglaste“, pospane i usporene. A onda nekoliko dana pred okot se aktiviramo i počnemo skupljati materijal za gnijezdo. Ispravite me ako griješim, ali kažu da i ljudske ženke isto počnu čistiti po kući i „spremati gnijezdo“ kada se približi njihovo vrijeme poroda. Slične smo, slične! Posebno je zanimljivo što mi pande s mladuncima prvih nekoliko dana njihovog života provodimo i do 90% vremena. Rijetko se odvajamo od njih, osim kada idemo po hranu, ali se onda vraćamo svakih dva do tri sata u gnijezdo kako bismo ih nahranile i očistile gnijezdo. Brižne smo čistunke, nema što. #cleaningaddict
Kod nas sve počinje tako što mužjaci zaposjedaju teritorije i pri tom se bore kako bi nas osvojili. Doduše, živimo u haremima, što znači da jedan mužjak uvijek oko sebe ima do šesnaest ženki, kako ono kažu: #sharingiscaring. Ali nama ženkama to ne smeta, to je naš način života. Nakon jedanaest mjeseci trudnoće, na svijet donosimo jedno mladunče koje doji šest do dvanaest mjeseci. I kada smo već iskreni, volimo se duže brinuti o ženskim mladuncima nego muškima pa se tako mijenja i dužina našeg dojenja. Ono ovisi i o još nekoliko čimbenika: koliko smo mi majke stare, kakvo nam je zdravlje, kakva je dostupnost hrane u tom periodu te naravno dolazak novog mladunca na svijet. I iskreno mislim da imamo jedne od najzaigranijih mladunaca, uvijek neke vratolomije izvode u vodi, skaču, rone, plivaju i što sve ne!
Za nas kažu da smo jako zaštitnički nastrojene majke, a shvatit ćete i zašto. Naime, ženke iz drugih skupina znaju otimati mladunce i mi majke riskiramo svoj život kako bismo ih onda vratile natrag. Iz tog razloga zadržavamo se što više možemo u sredini naše grupe, uvijek okruženi drugim članovima svoje obitelji, kako bismo što bolje zaštitile mladunčad. Trudnoća traje oko sedam mjeseci, a mladunac se prvih tjedan dana svog života zadržava isključivo uz svoju majku. Postepeno, majka dopušta ostalim ženkama iz grupe, koje su se nedavno okotile, preuzimanje brige i o njezinom mladuncu. I tako se na kraju sve brinemo o svim mladuncima i pomažemo jedna drugoj. #familylove
