ZELENI PITON (Morelia viridis)

SISTEMATIKA

Razred: Reptilia

Red: Squamata

Porodica: Pythonidae

RASPROSTRANJENOST

Nova Gvineja i okolni otoci, istočna Indonezija, Queensland u Australiji

OPIS

Dužina tijela: oko 1,5 m

Boja tijela je blještavo zelena, a s trbušne strane prelazi u zeleno-žučkastu boju.

STANIŠTE

Vlažne šume, od nizinskih do poluplaninskih područja

PREHRANA

U prirodi: mali gmazovi, sisavci, ptice, beskralješnjaci

U zoo vrtu: štakori

RAZMNOŽAVANJE

Razmnožavaju se sezonski, ali ne svake godine. Ženka polažu od 6do 30 jaja u pukotine drveća ili među biljke koje rastu na stablima. To se odvija u listopadu, a ženka nastavlja brigu o jajima sljedećih 39–60 dana, sve dok se mladi ne izvale kada njezina briga prestaje. Mladi kad se izvale su dugi oko 30,5 cm te su ili crveni ili žuti. Sazrijevanje može potrajati i nekoliko godina, a promjena boje u zelenu javlja se već sa 6mjeseci ili godinu dana. Mužjaci postaju spolno zreli s 2,4 godine, a ženke s 3,6 godina.

NAČIN ŽIVOTA

Zeleni pitoni su arborealne zmije i većinu svog života provedu omotani oko grane s koje i love. Doba kada su aktivni ovisi o starosti zmije: mlade zmije koje su još žuto ili crveno obojane su aktivne danju, a odrasle zelene jedinke su aktivne noću. Ženke su nešto aktivnije od mužjaka i češće mijenjaju položaj iz onog za odmor u onaj za lov. Naime odmaraju se karakteristično omotani oko grane, a love tako da saviju prednji dio tijela poput harmonike dok se stražnjim dijelom drže za granu. Nastoje što rjeđe mijenjati poze kako ne bi odali svoj položaj grabežljivicima. Ženke su ujedno i jedine koje uspostavljaju teritorij, ali nisu agresivne tako da mogu dio teritorija podijeliti s drugim ženkama.

GRABEŽLJIVCI

Mlade zmije su plijen ptica grabljivica. Ostali grabežljivci su dingo, varani i karnivorni tobolčari.

ŽIVOTNI VIJEK

U divljini: oko 15 godina

U zoo vrtu: do 20 godina

UGROŽENOST

IUCN: LC – najmanje zabrinjavajuća vrsta

ZANIMLJIVOSTI

Sve ljuske oko gornje usne imaju toplinske jamice.

Mladi su žute ili crvene boje što im olakšava stapanje s okolnim tlom, koje može biti prekriveno palim lišćem ili golo. Odrasli su pak u potpunosti zeleni jer većinu vremena provedu u krošnjama drveća.

Nakon što položi jaja ženka ih čuva i zagrijava sve do izvaljivanja. Ona to čini tako da se omota oko njih i steže svoje tijelo koje tada stvara potrebnu toplinu.

LITERATURA

https://www.iucnredlist.org/species/177524/21649845

http://animaldiversity.ummz.umich.edu/accounts/Morelia_viridis/

http://www.eol.org/pages/962816

 Jelovnik zoološkog vrta