VELIKI VODENJAK (Triturus carnifex)

SISTEMATIKA

Razred: vodozemci (Amphibia)

Red: repaši (Caudata)

Porodica: daždevnjaci (Salamandridae)

RASPROSTRANJENOST
Europa. – Italija, Austrija, Hrvatska, sam jug Švicarske, jugoistočni dio Njemačke, jug Češke, zapadni dio Mađarske.

OPIS

Duljina tijela: 10 – 15 cm

Mužjaci su manji od ženki, a iako su obično duljine do 15 cm, zabilježeni su primjerci do 18 cm. Leđna strana je tamno smeđe do crne boje s tamnim pjegama, dok je trbušna strana žuta do narančasta s crnim pjegama i šarama. Kod ženki i mladih može se ponekad vidjeti žuta pruga po sredini leđa. Sličnu prugu imaju i mužjaci kada su u svojoj terestričkoj fazi i nemaju izraženu krijestu.

STANIŠTE

Veliki raspon kopnenih staništa – od bukovih šuma do sušnih mediteranskih klima, kao i modificiranih staništa kao što su kamenolomi. Razmnožavanje i razvoj ličinki odvija se u raznim stajaćim vodama – stalnim ili povremenim.

PREHRANA
u prirodi: beskralješnjaci – kukci i njihove ličinke, račići, kolutićavci, mekušci te žablja jaja i punoglavci

u Zoo vrtu: artemije, vodenbuhe, tubifex.

RAZMNOŽAVANJE

U ožujku i travnju migriraju s kopnenih staništa u vodu radi razmnožavanja, gdje ostaju do srpnja, kada vodna staništa ponovo mijenjaju za kopnena. Mužjaci dolaze u vodena staništa prije ženki i u tom razdoblju je spolove lako raspoznati. Naime, tijekom sezone razmnožavanja mužjaci razviju krijestu duž leđa, bijelu prugu duž sredine repa i izražena im je nečisnica. U nečisnici mužjaka nalaze se žlijezde koje proizvode feromone te oni mašući repom stvaraju struju vode kojom šalju feromone prema ženki. Nakon što ženka postane zainteresirana, ona počinje pratiti mužjaka. Mužjak se zatim okreće od ženke kako bi položio spermatofor (paketić sjemena) ispred nje. Ženka, plivajući za mužjakom koji se izmiče, prelazi preko spermatofora te ga svojom nečisnicom pokupi. Oplodnja je unutrašnja, a nekoliko dana nakon oplodnje ženka liježe oko 200 jaja. Jaja polaže pojedinačno, lijepeći svako zasebno na lišće vodenog bilja, a stražnjim nogama to bilje presavine kako bi dodatno zaštitila jaja. Po izlasku iz jajeta, ličinke su duljine oko 1 cm i imaju vanjske škrge za disanje. Preobrazbom im prvo izrastu prednje noge, a potom stražnje, gube škrge te migriraju na kopno.

NAČIN ŽIVOTA:

Tijekom dana i za suhog razdoblja vrijeme provode skriveni ispod panjeva, grana, srušenih stabala i sličnih struktura.

GRABEŽLJIVCI:

Ribe, zmije, ptice, sisavci.

ŽIVOTNI VIJEK
u prirodi: 11 godina

u Zoo vrtu: 15 godina.

UGROŽENOST:

VU – osjetljiva vrsta.

ZANIMLJIVOSTI:

Ova je vrsta, kao i većina vodozemaca, osjetljiva na  onečišćenje vode.

Glavne prijetnje vrsti su gubitak vodenih staništa, posebice mjesta za razmnožavanje, zbog intenziviranja poljoprivrede i onečišćenja te uvođenje grabežljivih riba.

LITERATURA

IUCN SSC Amphibian Specialist Group. 2023. Triturus carnifex. The IUCN Red List of Threatened Species 2023: e.T214696589A219149418. https://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2023-1.RLTS.T214696589A219149418.en. Accessed on 20 August 2024.

Maletzky, Andreas & Pesta, Julia & Schabetsberger, Robert & Jehle, Robert & Sztatecsny, Marc & Goldschmid, Alfred. (2004). Age structure and population size of syntopic Triturus carnifex, T. vulgaris (L. 1758) & T. alpestris at ‘Ameisensee’ (1282 m a.s.l.). Herpetozoa. 17. 114-125.

Jelić, Dušan ; Kuljerić, Marija ; Koren, Toni ; Treer, Dag ; Šalamon, Dragica ; Lončar, Mila ; Podnar-Lešić, Martina ; Janev-Hutinec, Biljana ; Bogdanović, Tomislav ; Mekinić, Stjepan et al. Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Zagreb: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske ; Državni zavod za zaštitu prirode ; Hrvatsko herpetološko društvo – Hyla, 2015

Jelovnik Zoo vrta