
Prošli je tjedan u Zoološkom vrtu Grada Zagreba na svijet stiglo treće mladunče sabljorogih oriksa ove godine. Time je ostvaren rekord u uzgoju ove ugrožene vrste životinja u Zagrebu – najveći broj mladunaca u jednoj godini.
„Godine u kojima bismo uspjeli uzgojiti jednog mladunca, smatrali smo uspješnima. Ove godine kada je u Zoološkom vrtu Grada Zagreba na svijet došao drugi mladunac, bili smo iznimno sretni i ponosni, a treći ovogodišnji mladunac ostavio nas je bez riječi. Uzgoj ugroženih vrsta životinja pod ljudskom skrbi važna je zadaća suvremenih zooloških vrtova. Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (EAZA) vodi Europske uzgojne programe (EEP) za više od 500 vrsta životinja. Cilj EEP-ova je brinuti se o zdravim i održivim populacijama životinja unutar EAZA-e, ali i pridonijeti očuvanju vrsta u divljini. Za uspješan uzgoj iznimno je važna briga o dobrobiti životinja o kojima se skrbimo“, kazao je Ivan Cizelj, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba.
Krdo sabljorogih oriksa u Zagrebu trenutačno broji sedam jedinki među kojima su četiri odrasle – jedan mužjak i tri ženke.
„Krajem veljače u Zagrebu je na svijet došao Pistacio, sredinom travnja Rameau, a najnoviji mladunac oriksa još nema ime. Njegova je majka oriksica stara 14 godina koja je u Zagreb stigla iz Zoološkog vrta Attica u Grčkoj. Otac mu je sedmogodišnji Max, rođen u njemačkom Leipzigu, koji je dio života prije dolaska u Zagreb proveo u švicarskom Zürichu. Zagrebački mladunci sabljorogih oriksa imaju sve važniju ulogu u EEP-u. Mlada oriksica koja je ovdje rođena prošle godine, sada živi u Zoološkom vrtu Haute-Touche u Francuskoj. Kamo će se koja jedinka odseliti, odlučuje koordinator EEP-a“, kazao je timaritelj Valentino Macan.
Njemu i njegovim kolegama čestitku na mladunčetu sabljorogog oriksa među prvima je uputila ORYX Asistencija, pokrovitelj vrste u Zoološkom vrtu Grada Zagreba.
Priča o sabljorogom oriksu poučna je priča o tome što čovjek može učiniti za vrstu kojoj je nanio štetu. Krajem prošlog stoljeća sabljorogi je oriks nestao iz prirode zbog prekomjernog lova te gubitka staništa. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) 2000. godine ga je proglasila vrstom izumrlom u prirodi (EW). Vrsta je očuvana zahvaljujući uzgoju pod ljudskom skrbi. Godine 2008. počela je reintrodukcija sabljorogih oriksa u prirodu. Zahvaljujući tome, status sabljorogog oriksa na Crvenom se popisu IUCN-a poboljšao. Sada ima status ugrožene vrste (EN).





