CRNA BOROVA ZMIJA (Pituophis melanoleucus lodingi)

SISTEMATIKA

Razred: gmazovi (Reptilia)

Red: ljuskaši (Squamata)

Porodica: guževi (Colubridae)

RASPROSTRANJENOST
Sjeverna Amerika – jugoistočni dio SAD-a. Prirodna rasprostranjenost ove podvrste (P.melanoleucus lodingi) je u svega nekoliko saveznih država – jugozapadnoj Alabami, jugoistočnoj Lousiani, Mississippiju.

OPIS

Duljina tijela: 0,90 – 2,54 m

Ne postoji spolni dimorfizam, odnosno mužjaci i ženke se razlikuju po vanjskom izgledu. Pituophis melanoleucus je druga po veličini zmija u sjeveroistočnoj Sjevernoj Americi, duljine do 254 cm i do 5 cm u promjeru. Svi članovi roda Pituophis imaju hrskavičnu tvorbu u blizini dušnika koja pojačava glasnoću siktanja i time zmija oponaša zvuk čegrtuše. Glava borove zmije podsjeća na kornjačinu, mala u odnosu na veličinu tijela, s oštro zašiljenom njuškom koja strši iznad donje čeljusti.

STANIŠTE

Borove šume ili borovo-hrastove šume (gdje dominira bor) s pješčanim tlom. Otvorena područja u šumi s dobro dreniranim pjeskovitim tlima i malo grmlja koristi kao mjesta za gniježđenje i hibernaciju.

PREHRANA
u prirodi: mali kopneni kralješnjaci i jaja.

u Zoo vrtu: miševi.

RAZMNOŽAVANJE

Ovo je oviparna vrsta, što znači da se mladunci razvijaju u jajetu za vrijeme inkubacije. Jaja se odlažu u jazbine koje ženka iskopa u rastresitom tlu, prostore ispod velikih stijena ili trupaca, ili napuštene jazbine malih sisavaca. Nakon polaganja jaja, ženke napuštaju leglo.  Inkubacija traje između 51 i 100 dana, a legla broje između 3 i 24 jaja, no prosjek je 8 jaja po gnijezdu. Mladunci su po izlasku iz jajeta duljine između 30 cm i 58 cm. Spolnu zrelost dosežu s 3 godine.

NAČIN ŽIVOTA:

Crna borovu zmiju karakterizira dvojaki način života – arborealni, što označava život u krošnjama, te fosorijalni, odnosno život pod zemljom. Ostaje pod zemljom za hladnog vremena i tijekom vrućeg podnevnog razdoblja ljeti. Može zauzeti jazbine sisavaca ili iskopati vlastitu jazbinu, uz pomoć šiljate njuške i povećane rostralne ljuske. Aktivna je između ožujka i listopada ili početka studenoga, a tijekom najhladnijih mjeseci hiberniraju. Ovo je dnevno aktivna vrsta. Ovo nije otrovnica, već svoj plijen guši.

GRABEŽLJIVCI:

Jastrebovi, sove, lisice, rakuni.

ŽIVOTNI VIJEK
u prirodi: nepoznato.

u Zoo vrtu: 22 godine.

UGROŽENOST:

LC – najmanje zabrinjavajuća vrsta (Pituophis melanoleucus).

ZANIMLJIVOSTI:

Kad naiđu na prijetnju, nagnut će se unatrag i siktati na napadača. Mali režanj hrskavice ispred dušnika omogućuje ovim zmijama da glasno sikću. Neki su znanstvenici čak nagađali da njihovo siktanje oponaša zvuk čegrtaljke čegrtuše.

LITERATURA

Hammerson, G.A. 2007. Pituophis melanoleucus. The IUCN Red List of Threatened Species 2007: e.T63873A12723588. https://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2007.RLTS.T63873A12723588.en. Accessed on 21 August 2024.

Rasmussen, L. 2012. “Pituophis melanoleucus” (On-line), Animal Diversity Web. Accessed August 21, 2024 at https://animaldiversity.org/accounts/Pituophis_melanoleucus/

Jelovnik Zoo vrta