BARANOV PJEGAVI VODENJAK (Neurergus barani)

SISTEMATIKA

Razred: vodozemci (Amphibia)

Red:  repaši (Caudata)

Porodica: daždevnjaci (Salamandridae)

RASPROSTRANJENOST
Turska. Ova vrsta je endemična za Tursku i nalazi se u potocima u planinama koje se nalaze na zapadu rijeke Eufrat.

OPIS

Duljina tijela: 13 – 18 cm

Lako ih je prepoznati po svjetložutim mrljama na crnom tijelu. Ovi su vodenjaci vrlo slični drugim vrstama iz ovog roda. Narančasti trbuh išaran je crnom bojom. Mužjaci i ženke tijekom sezone parenja mogu se razlikovati po veličini i obliku kloake. Kako se sezona parenja bliži, mužjaci imaju uvećanu kloaku, a ženke stožastu, u obliku vulkana. Kod mužjaka je na repu vidljiva plava boja, a sam rep je duljine gotovo kao i tijelo, na bazi okrugao, a prema kraju bočno spljošten. Glava je spljoštena, izdužena.

STANIŠTE

Njihovo prirodno stanište zahtijeva vodeno tijelo, kopno i nesmetan pristup između te dvije zone. Nastanjuju potoke koji se pune otapanjem snijega. Drugi dio godine provode u obližnjim kopnenim staništima. Potoci koje nastanjuju su mali, obično ne širi od dva metra, a dno tih staništa je kamenito, šljunčano ili pjeskovito. Vodene vegetacije obično nema. Obližnje kopneno stanište obično je rijetko prekriveno sitnom vegetacijom. Kada se nađu na kopnu, životinje se nalaze u pukotinama kamenjara, a ne ispod vegetativnog pokrova.

PREHRANA
u prirodi: beskralješnjaci.

u Zoo vrtu: artemije, vodenbuhe, tubifex.

RAZMNOŽAVANJE

Mužjaci se udvaraju ženkama na sličan način kako to čine vodenjaci roda Triturus. Mužjak maše repom u smjeru ženke, a zatim odlaže spermatofor koji ženka skupi svojom kloakom (nečisnica, analni otvor). Ženka jaja najčešće polaže uz kamenje i to u periodu od nekoliko tjedana. U jednoj sezoni ženka položi i više od 200 jajašaca. Jaja su prozirna i povezana dugom niti. Svaka jajna kapsula ima promjer od 5 – 6 mm. Embriji su veličine oko 2,5 mm u jajima, a kada se izlegu otprilike mjesec dana kasnije, oko 12 – 15 mm. Ličinke su sive s crnim pjegama, a za preobrazbu u odraslu jedinku je potrebno oko 3 – 5 mjeseci. Tijekom metamorfoze, mlade jedinke razvijaju karakterističnu žuto-crnu boju, gube škrge i izlaze iz vode na kopno. Spolno zreli postaju između četvrte i pete godine.

NAČIN ŽIVOTA:

Uočeno je da je vrsta aktivnija noću, odnosno nakon zalaska sunca. Odrasle jedinke će prezimljuju na kopnu, najčešće ispod kamenja. Iz hibernacije izlaze u rano proljeće i migriraju prema potocima tijekom ili nakon otapanja snijega. Sezona parenja obično počinje krajem travnja ili početka svibnja i završava u lipnju. Tijekom sezone razmnožavanja odrasli se obično nalaze u visokim planinskim potocima na 1000 – 1900 m nadmorske visine. Potoci u kojima se razmnožavaju obično imaju pH između 7 i 9, a zabilježene temperature vode u tim potocima su od 5,8 °C na početku sezone gniježđenja do visokih 21,9 °C na kraju sezone gniježđenja.

GRABEŽLJIVCI:

–

ŽIVOTNI VIJEK
u prirodi: 6 – 16 godina

u Zoo vrtu: nepoznato

UGROŽENOST:

EN – ugrožena vrsta.

ZANIMLJIVOSTI:

Razmnožavanje se obično događa u vodi gdje se temperature kreću od 9 – 17 °C. Temperature bliže gornjoj granici ovog raspona mogu ubrzati razvoj ličinki ili preobrazbu u odrasle jedinke.

Ova je vrsta prilično osjetljiva na uništavanje i fragmentaciju staništa, kao i na klimatske promjene. Projekti izgradnje cesta i brana, crpljenje izvora vode za poljoprivrednu i kućnu upotrebu, onečišćenje staništa za razmnožavanje kućnim otpadom, prekomjerna ispaša stoke, sječa i suše, primarni su prijeteći elementi. Dodatne prijetnje opstanku ove vrste uključuju sakupljanje odraslih životinja tijekom sezone parenja od strane trgovaca životinjama za trgovinu kućnim ljubimcima i ubijanje od strane lokalnog stanovništva jer se pogrešno misli da su otrovne životinje i da truju vodu.