Gotovo svi su lemuri ugroženi, a trećina kritično
Svjetski se dan lemura obilježava posljednjeg petka u listopadu. Uoči ovogodišnjeg koji će biti sutra, Zoološki je vrt grada Zagreba građane pozvao da upoznaju lemure i uključe se u njihovu zaštitu.
„U Divljem srcu grada žive dvije vrste lemura – prstenastorepi i čupavouhi lemuri. Obje skupine sjajni su ambasadori svojih vrsta u divljini. U Zagrebu smo jako posvećeni promicanju zaštite madagaskarskih životinja. Zato je u sklopu prve faze modernizacije Vrta napravljena i cjelina Madagaskar s walk in nastambom za lemure“, kazao je Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta grada Zagreba.
Skupinu zagrebačkih prstenastorepih lemura čine četiri odrasle jedinke Boni, Leo, Lara i Duda. Par čupavouhih lemura Padme i John John ljetos je dobio potomstvo – dvije crno-bijele ljepotice.
U prirodi postoji 107 vrsta lemura. Na Madagaskaru je mnoge od njih vidjela te radila posebno istraživanje o ogrličastim smeđim lemurima Elena Račevska, psihologinja i prva hrvatska primatologinja koja je godinu dana volontirala i u Zoološkom vrtu grada Zagreba. Sada završava doktorski studij na sveučilištu u Oxfordu.
„Nažalost, čak 98 posto vrsta lemura je ugroženo, a gotovo trećina njih kritično. Porast broja stanovnika, teška ekonomska situacija, sječa šuma i lov gurnuli su lemure na sam rub izumiranja. Među ugroženim vrstama su prstenastorepi lemuri kojima je svjetsku slavu donio animirani film Madagaskar. Za svoj se opstanak bore i ogrličasti smeđi lemuri, izuzetno bitni raspršivači sjemenki. Indri, najveći od trenutačno živućih lemura, kritično je ugrožen. Poznati po prekrasnim duetima kojima oglašavaju svoj teritorij, lemuri te vrste glavni su likovi mnogobrojnih lokalnih legendi koje naglašavaju srodnost i zajedničku povijest indrija i ljudi“, ispričala je Elena Račevska. Građane je pozvala da se uključe u zaštitu lemura. Pojasnila je kako se lemuri trebaju doživljavati kao divlje životinje te da se u njihovoj veličanstvenosti treba uživati iz daljine.
Za one koji žele znati više…
Doživite lemure iz perspektive hrvatske znanstvenice koja ih je proučavala u njihovu staništu!
Moj život s lemurima na Madagaskaru
Piše: Elena Račevska, MA, MSc, psihologinja i primatologinja
Priče su zanimljivije kada počinju od sredine, od same srži zbivanja. Takva će biti i ova. Trenutak u koji vas vodim odvija se na Madagaskaru. U ovom trenutku, vi ste ja. Usred ste praćenja grupe ogrličastih smeđih lemura (Eulemur collaris). Upravo je prošla ponoć. Vaš lokalni vodič Theo i vi sjedite na rubu močvare u zaštićenoj šumi u Mandeni, na jugoistoku Madagaskara. U krošnji drveta nekoliko metara od vas spava osam lemura. Sklupčani su jedni uz druge kako bi očuvali toplinu – premda je u Hrvatskoj sada ljeto, na Madagaskaru je zima, i noći su hladne. Ponoć i pet minuta: u svoj protokol za praćenje ponašanja lemura ponovno upisujete „odmaranje“. Čini se da će san lemura potrajati barem još neko vrijeme – vrijeme je da i vi odmorite, pred vama je duga noć. Nakon napornog tjedna na terenu, preumorni ste da biste osjetili hladnoću. Zahvaljujući vodootpornim hlačama i čizmama, ne osjećate ni da zapravo sjedite u vodi. Pomisao da u ovom staništu žive nilski krokodili definitivno ne kruži vašom umornom glavom. Gasite svjetiljku i prepuštate se zvukovima šume. Četrdesetak minuta kasnije, budi vas sve glasnije pucketanje – lemuri su se probudili i uskoro će krenuti u potragu za hranom. Ustajete, spremni da krenete za njima.
Ogrličasti smeđi lemuri jedna su od 107 vrsta lemura. Žive u kišnim i obalnim šumama jugoistoka Madagaskara. Uglavnom se hrane voćem, što ih čini izuzetno bitnim rasprostranjivačima sjemenki. Katemeralni su, što znači da su aktivni i danju i noću. Rad s njima in situ – u njihovom prirodnom staništu – uključuje i dnevne i noćne smjene, od kojih svaka podrazumijeva minimalno 12 sati praćenja. Ovi lemuri žive u skupinama koje se sastoje od mužjaka i ženki. Ne bi li ih se lakše pronašlo u gustoj, često teško prohodnoj šumi koja čini njihov velik teritorij, dugotrajna terenska istraživanja uglavnom uključuju stavljanje radio-ovratnika na jednu ili više jedinki u skupini koje potom pronalazite uz pomoć antene i prijemnika. U najboljem slučaju, radio signal dovest će vas unutar desetak metara od cilja. Nakon toga, na vama je da pogledom nađete smeđe klupko u krošnji. Srećom, kada ste im dovoljno blizu, često ih možete namirisati.
Na Madagaskaru sam, uz male pauze, bila od srpnja 2017. do listopada 2018. godine. Moje istraživanje obuhvatilo je četiri skupine lemura koje nastanjuju dvije zaštićene šume – jednu u Sainte Luce, drugu u Mandeni. Rad na dva terena raspodijelila sam tako da polovicu mjeseca provedem na svakom. Svaka od mojih gotovo svakodnevnih (ili svakonoćnih!) avantura s lemurima bila je posebna na svoj način. Njihovo spavanje, buđenje, međusobno timarenje, hranjenje ili kretanje kroz krošnje bili su prošarani igrom mladunaca, roditeljskom brigom, padom iz krošnje. Mojim padom u močvaru. Sunčani dani bili su prilika za fotografiranje – lemura, ptica, kukaca. Madagaskar je prepun endemskih vrsta koje nećete susresti nigdje drugdje. Kišni dani bili su prilika za stajanje ispod najgušće krošnje koju sam mogla pronaći u neposrednoj blizini lemura. Osjetljiva oprema tada bi bila duboko na dnu vodonepropusne torbe, a protokol za bilježenje ponašanja lemura stisnut čvrsto ispod vodonepropusne jakne – u nadi da lemuri koje sam netom prije kiše pronašla neće iznenada odlučiti promijeniti lokaciju i nestati u krošnjama izvan mog vidokruga. Čak i kada radio oprema ne bi bila preosjetljiva za korištenje dok traje pljusak, u takvim je uvjetima gotovo nemoguće uhvatiti radio signal. Bila kiša ili sunce, svaki dan na terenu je drugačiji. Svaki dan na terenu je nepredvidiv. Možda upravo to terenska istraživanja čini tako čarobnima!
Moj život s lemurima na Madagaskaru bio je dinamičan. Često izazovan, nerijetko stresan. Koliko god voljeli lemure, znanstveni rad s njima na terenu lako preuzme sve ostale aspekte života. Zbog toga, usprkos svojoj neiscrpnoj romantici, on nije za svakoga. No premda je istraživanje lemura na terenu posao primatologa, njihova zaštita je odgovornost svih nas. Ogrličasti smeđi lemur ugrožena je vrsta. Nažalost, ne radi se o iznimci – 98% vrsta lemura prijeti izumiranje, a gotovo trećina (31%) lemurskih vrsta je kritično ugrožena. Uz krčenje šuma i uništavanje njihovih staništa, lov i trgovanje u svrhu njihovog držanja kao kućnih ljubimaca glavni su faktori ugroženosti mnogih primata. Kako im pomoći? Prvo – prihvatite da su lemuri (čak i oni u Zoološkom vrtu!) divlje životinje. Nemojte se fotografirati s njima, i ni pod koju cijenu nemojte doći u direktan kontakt s njima. Time čuvate kako sebe – od bolnog ugriza i potencijalne infekcije, tako i njih – od prijenosa bolesti, stresa, i pogrešne percepcije koja može naškoditi vrsti. Drugo – nemojte se fotografirati s lemurima, i nemojte „lajkati“ i dijeliti sadržaje koji prikazuju njihov direktan kontakt s ljudima – pogotovo ako je lemur na slici nečiji ljubimac. Takvi sadržaji potenciraju njihovu potražnju i mogu doprinijeti izlovu u divljini. Treće – ukoliko vidite takav sadržaj, kontaktirajte osobu koja ga je objavila. Objasnite joj da se radi o štetnom sadržaju (sada znate zašto!), i zamolite da ga ukloni. Lemuri i ja bit ćemo vam zahvalni. Sretan Dan lemura!
