Prije desetak dana u Zoološkom vrtu Grada Zagreba na svijet je došlo mladunče patuljastih vodenkonja. Iz dana u dan naočigled raste. Pri okotu mladunče patuljastih vodenkonja ima oko pet, a ovo zagrebačko već sada ima sadam kilograma.
Njegovi roditelji u Zagreb su se doselili iz Njemačke – tridesetjednogodišnji mužjak iz Hoyerswerda, a dvadeset godina mlađa ženka iz Hallea.
Otto i Inola već su se dokazali kao sjajni roditelji. Njihova kći Lotta koja je u Zagrebu rođena krajem 2022. godine, danas živi u Sofiji, glavnom gradu Bugarske.„Patuljasti vodenkonji na IUCN-ovu Crvenom popisu imaju status ugrožene vrste (EN) i kod nas su uključeni u Europski uzgojni program (EEP). Ponosni smo na njihov uspješan uzgoj. Otto i Inola dobar su par, no njihovo potomstvo potvrda je i naše kvalitetne brige o njima“, rekao je Ivan Cizelj, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba.
Inolinu trudnoću pozorno su pratili veterinari, kuratorica za sisavce i timaritelji.
„Gestacija traje 210 dana. Budući da je svaka jedinka patuljastih vodenkonja dragocjena, tijekom tog razdoblja strepimo hoće li sve proći u redu. Kada je sve dobro prošlo, odahnuli smo. Od dolaska mladunčeta na svijet majka se o njemu sjajno brine. Stalno je u njegovoj blizini. Čuva ga, ali i podučava životu. Gurka ga kad se nekamo treba premjestiti, te kad predugo leži, potiče na hodanje. Sve se događa u tišini. Majka ga nježno usmjerava dotičući zubima i bradom“, kazala je Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu.
Mladunče će šest do osam mjeseci biti na majčinu mlijeku, a nakon trećeg mjeseca života počet će jesti krutu hranu.
„Za razliku od Lotte koja je na svijet došla u hladnijem dijelu godine, ovo mladunče od prvog dana uživa u toplim zrakama sunca. Zahvaljujući tome ono je u društvu mame brzo počelo izlaziti u vanjski dio nastambe. Vidi se da je riječ o tropskim životinjama. Godi im toplina. Mladunčetu se sviđa i voda. Za sada se zadržava u plićem dijelu bazena jer mu učenje plivanja tek predstoji“, kazao je Valentino Macan, timaritelj u Zoološkom vrtu.
Patuljasti vodenkonji u vodi provode znatno manje vremena od običnih vodenkonja, no i oni imaju mišićne ventile na ušima i nosu koji se zatvaraju pri zaronu.
Zanimljivo je i što nemaju znojne žlijezde. Umjesto njih imaju posebne potkožne žlijezde koje izlučuju uljastu ružičastu tekućinu koja im kožu štiti od sunca, a vjerojatno i infekcija. Ta neobična izlučevina nalikuje na krv, pa se nekada vjerovalo kako vodenkonji znoje krv. U prirodi patuljasti vodenkonji nastanjuju tropske kišne šume i šumovita močvarna područja zapadne Afrike. Hrane se biljem, a u potragu za hranom idu noću. Težina im može dosegnuti 275 kilograma.
