MALI ZLATNI LETAŠ (Petaurus breviceps)

SISTEMATIKA

Razred: SISAVCI (Mammalia)

Red: Diprotodontia

Porodica: Petauridae

RASPROSTRANJENOST

Australija, Indonezija, Papua Nova Gvineja

OPIS

Duljina tijela: 16-21 cm

Duljina repa: 16,5 – 21 cm

Težina : mužjaci 68-160g, ženke 60-135g

Boja krzna na leđima im je plavkasto-siva, dok je trbuh nešto svjetliji. Tamna pruga im se proteže duž cijelih leđa. Imaju membranu koja im se proteže od vanjske strane prednjih udova do gležnja stražnjih udova i kad šire noge ta im se membrana otvara poput padobrana (slično kao i kod letećih vjeverica).

STANIŠTE

Šume

PREHRANA

U prirodi: pelud, nektar, kukci, ličinke kukaca, pauci, mali kralješnjaci

U zoo vrtu: voće,povrće, pseća hrana 

RAZMNOŽAVANJE

Ženke postaju spolno zrele u prvoj godini života, a mužjaci u drugoj godini života. Gnijezde se u skupinama od oko 7 odraslih mužjaka, ženki i mladunaca u lišćem obloženim rupama u drveću.  Razdoblje gravidnosti traje oko 16 dana i mladi se rađaju između lipnja i studenog. U leglu može biti 1-2 mladih i nakon okota prelaze u tobolac gdje sišu i zadržavaju se otprilike 70 dana. Gnijezdo napuštaju nakon otprilike 100-120  dana i tada se osamostaljuju. Ženke ne mogu ostati gravidne sve dok su mladi uz njih. Ponekad ženke postaju neprijateljski raspložene prema vlastitim mladuncima i mladi je tada mogu ranije napustiti, a ona može ponovno ostati gravidna.

NAČIN ŽIVOTA

Noćne su životinje. Skupine su međusobno nepovezane i teritorijalne su. Svaka skupina brani određeni broja stabala koja su im izvor hrane. Svoj teritorij označavaju izlučevinama iz analnih i mirisnih žlijezda . Dominantni mužjak obilježava članove svoje skupine izlučevinama svojih žlijezda koje se nalaze na glavi i prsima. U slučaju da se skupini približi član neke druge skupine, njega napadaju. Članovi skupine međusobno komuniciraju glasanjem.

GRABEŽLJIVCI

Nema dostupnih podataka

ŽIVOTNI VIJEK

U prirodi: 14 godina

 U zoo vrtu: 14 godina

UGROŽENOST

IUCN: LC – najmanje zabrinjavajuća vrsta

ZANIMLJIVOSTI

Pomoću membrane na tijelu može kontrolirano lebdjeti 20ak metara dok neke veće podvrste mogu lebdjeti čak i preko 40 m .

Ukoliko postane prehlado ili dođe do nedostatka hrane , letaš može biti u kratkoj hibernaciji.

LITERATURA

Wilson, D. E., & Mittermeier, R. A. eds. (2015): Handbook of the Mammals of the World Vol. 5. Monotremes and Marsupials.  Lynx Edicions, Barcelona

Jelovnik Zoo vrta

http://www.iucnredlist.org/details/16731/0

http://animaldiversity.ummz.umich.edu/accounts/Petaurus_breviceps/