Macklotijev piton (Liasis mackloti)
SISTEMATIKA
Razred: GMAZOVI (Reptilia)
Red: LJUSKAŠI (Squamata)
Porodica: KRŽLJONOŠKE (Boidae)
Potorodica: PITONI (Pythonidae)
RASPROSTRANJENOST
Indonezijaa, Istočni Timor, Papua Nova Gvineja, obale sjeverne Australije
STANIŠTE
Poplavna nizinska staništa poput rižinih polja ili obraslih obala potoka, ali mogu se pronaći i u tropskim šumama. Većinom se zadržava u krošnjama drveća, a u potrazi za hranom se spušta na tlo.
OPIS
Veličina tijela: srednje veliki pitoni, narastu prosječno do 214 cm u dužinu
Na leđnoj strani tijela su crno-smeđe do zelene boje, dok se na bočnim stranama tijela proteže žuta boja, a trbuh je bijele boje, prošaran sa manjim žutim ili crnim mrljama. Poznata je kao vrsta koja se u teraristici lako uzgaja. Teže oko 5-8 kg, a ženke su obično veće od mužjaka.
PREHRANA
U prirodi: mesojedi su – lovit će štakore, druge male sisavce, vodene ptice (i njihova jaja), žabe, ribe i guštere. Pitoni su grabežljivci iz zasede i nakon što ugrabe svoj plijen zubima, ugušit će ga tako što će se omatati oko njega i stiskati plijen dok ne stane disati.
U zoo vrtu: miševi, štakori
RAZMNOŽAVANJE
Poligamni su – mužjaci i žene će imati nekoliko partnera za parenje. Mužjaci pronalaze ženke slijedeći trag mirisa. Mužjaci će se također natjecati za ženke hrvanjem ili borbenim „plesom“. Te borbe mogu potrajati i nekoliko sati. Ženke su oviparne – polažu oko 10-18 jaja, koja se inkubiraju potom otprilike 56-62 dana. Ženke će zaštititi svoja jaja i inkubirati ih tako što će se omotati oko njih kako bi ih održale toplima. Mladi koji se izvaljuju iz jaja su smeđe boje, a kako rastu, malo će posvijetliti i razviti svjetlije pjege u točkicama i mrljama. Spolnu zrelost postižu u dobi od oko 2-3 godine.
NAČIN ŽIVOTA
Macklotijev piton je solitarna vrsta, ne žive u parovima i u grupama. Ove zmije nisu teritorijalne (iako imaju tendenciju da se zadržavaju na jednom području).
GRABEŽLJIVCI
Druge velike zmije, divlji psi, lisice, divlje svinje.
ŽIVOTNI VIJEK
U prirodi: 15-20 godina
U zoo vrtu: pretpostavlja se oko 17.4 godina
UGROŽENOST
IUCN – nije procijenjena
CITES Dodatak II
LITERATURA