Obitelj zagrebačkih patuljastih vodenkonja ima novog člana. Otto i Inola postali su mama i tata, a ljupko žensko mladunče koje je na svijet stiglo krajem studenoga, još nema ime.
Otto ima 28, a Inola sedam godina. Oboje su u Zagreb došli iz Njemačke.
Djelatnici i volonteri Zoološkog vrta Grada Zagreba s velikom su pozornošću pratili Inolin graviditet te prve tjedne života njezine kćeri.
„Inola je prvorotkinja i strahovali smo kako će proći njezin porod. Kad je krenuo u ranim jutarnjim satima, bili smo uz nju. Sve je, na sreću, prošlo u najboljem mogućem redu. Porod je trajao samo 15 minuta, a Inola se pokazala kao divna majka. Osjećala je što sve i kako treba napraviti, te izvrsno slijedila svoje instinkte. Mladunče je pri okotu imalo 5,7, a sada već ima više od 17 kilograma. Dakle, jako se lijepo razvija“, kazao je Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta Grada Zagreba.
Mama vodenkonjica odmah je počela dojiti mlado, no kako nije znala zauzeti najbolji položaj, djelatnici Vrta u prvim su joj danima pomagali pri hranjenju mladunčeta nježno joj pridržavajući nožicu. Kad je naučila koji joj je položaj za dojenje najbolji, sve je nastavila raditi sama.
„Mladunci sišu mlijeko prvih šest mjeseci, no već s dva počinju isprobavati krutu hranu. Naša mala patuljasta vodenkonjica upravo je počela kušati hranu koju jedu njezini roditelji. U ovom zimskom razdoblju to su svježi radič, matovilac i raštika. Od suhe hrane naši vodenkonji jedu lucernu, sijeno i slamu. Pri dolasku na svijet patuljasti vodenkonji ne znaju plivati, pa to uče u prva dva mjeseca života. Naše je mladunče plivanje lijepo svladalo“, kazala je Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu Grada Zagreba.
Dok još nije bila sigurna u plivačke sposobnosti svoje kćeri, Inola bi nakon kratkog boravka u vodi malenu gurkala van. Sada je pak pušta da u bazenu bude do mile volje. Razigrana joj je mala vodenkonjica na tome zahvalna. Uživa u brčkanju u vodi, plivanju i ronjenju.
Mala patuljasta vodenkonjica još nema ime. Građani će joj putem društvenih mreža moći predlagati ime, a ono koje će na kraju nositi, izabrat će ocjenjivački sud u kojem će biti volonteri Zoološkog vrta.
Vodenkonji imaju jako tanku i napetu kožu, pa kada mama njuškom i zubima usmjerava mlado, može doći do sitnih razrezotina na njegovoj koži. Pritom se može opaziti da vodenkonji izlučuju antibakterijsku sluz pjenušave blijedoružičaste boje. Na ušima i nosu imaju mišićne ventile koji im se zatvaraju pri zaronu. Pod vodom mogu zadržati dah desetak minuta.
Budući da Otto prema Inoli osjeća veliku privlačnost i željan je parenja, od ženskog je dijela obitelji privremeno odvojen posebnom ogradicom. Pretpostavlja se da su patuljasti vodenkonji monogamni, no poznato je i da mužjaci nekada žive s više ženki. Ugrožena su vrsta. U prirodi njihovi mladunci znaju završiti kao plijen leoparda. U prirodnom staništu, tropskim kišnim šumama i močvarnim područjima zapadne Afrike, mogu doživjeti 35, a u zoološkom vrtu do 43 godine. Patuljasti vodenkonji mogu imati do 300 kilograma, a nilski konji mogu biti i deset puta teži.
