ĆELAVI IBIS (Geronticus eremita)

SISTEMATIKA

Razred: ptice (Aves)

Red: veslonoške (Pelecaniformes)

Porodica: ibisi, žličarke (Threskiornithidae)

 

RASPROSTRANJENOST
Ova selica nekada je bila rasprostranjena u sjevernoj Africi, na Arapskom poluotoku i velikom dijelu Europe. U Europi je ćelavi ibis izumro još u srednjem vijeku. Do početka 20. stoljeća gotovo je nestao iz prirode. U divljini su opstale samo dvije stalne kolonije duž atlantske obale Maroka, unutar ograničenog geografskog područja. Danas su, zahvaljujući naporima za očuvanje vrste, ibisi ponovno naseljeni i na određenim područjima Sirije.

 

OPIS

Duljina tijela: 70 – 80 cm

Težina tijela: 0.8 – 1.4 kg

Raspon krila: 125 – 135 cm

 

Kao i kod drugih vrsta ibisa, ćelavi ibis ima dugačak, prema dolje zakrivljen kljun. Prepoznatljivi su po crnom perju s metalnim bakreno-zelenim i ljubičastim odsjajem. Lice im je uokvireno dugim perjem u obliku čuperka, koje ptice šire kad su uzbuđene, što može poslužiti i kao pokazatelj raspoloženja. Mladi ibis pri izlijeganju ima perje na glavi, no s vremenom ono otpada i glava ostaje gola – po čemu je i dobio ime. Mužjaci i ženke nemaju vidljive spolne razlike.

 

STANIŠTE

Ćelavi ibis je vrsta ptice selice koja naseljava polupustinjske i stjenovite predjele, često u blizini vodotoka.

 

PREHRANA
u prirodi: kukci, pauci, male ptice, gujavice, riba, mali sisavci i gmazovi poput guštera i zmija

u Zoo vrtu: dagnje, morska i slatkovodna riba, kukci, smjesa za ibise

 

RAZMNOŽAVANJE

Gnijezde se na liticama ili špiljama, na mjestima koja su manje od 5 sati na dan izložena suncu. Gnijezdo je rastresita platforma od grana obložena travom, slamom, vunom, ali i drugim materijalima koje mužjak sakuplja, a ponekad i krade od susjednih parova. Materijal ženka ugrađuje u gnijezdo i to traje oko tjedan dana. U jednom gnijezdu može biti između jednog i sedam jaja, no najčešće ih je 1 – 4. Inkubacija traje između 24 i 28 dana. Ženka polaže jaja svakih otprilike dva dana i počinje ih inkubirati odmah nakon prvog položenog jajeta, zbog čega se mladi izliježu s razmakom od oko dva dana. Tako je hijerarhija među mladuncima unaprijed određena prema starosti, pa su sukobi oko dominacije rijetki. Roditelji se izmjenjuju u čuvanju gnijezda i donošenju hrane sve dok mladunci ne odrastu. I mužjaci i ženke spolnu zrelost dostižu između 3. i 5. godine života.

 

NAČIN ŽIVOTA:

Ćelavi ibisi migriraju sezonski. Oni su kolonijalne ptice, što znači da ibisi ne žive samo u parovima, već u većim skupinama. Područje na koje migriraju je vrlo udaljeno od mjesta gdje ibisi žive tijekom sezone parenja. Unutar zajednice, sjeverni ćelavi ibisi koriste generacijsku hijerarhiju, što znači da starije ptice imaju tendenciju voditi jato, a ne mlađe ptice.

Odrasli i mladi ibisi imaju različitu komunikaciju jer mladi ibisi ne mogu doseći frekvencije poziva koje koriste odrasle jedinke. Također, komunikacija se može razlikovati između mužjaka i ženke. Kada su u gnijezdu, najviše se oslanjaju na osjetilo vida kako bi lakše prepoznali prijetnju jajima i ptićima.

Dugim i tankim kljunom prodiru u tlo tražeći ličinke kukaca, gujavice i druge beskralješnjake. Tijekom dana najčešće hrane traže na otvorenim prostorima poput livada i pašnjaka s niskom travom. Gola glava ove ptice podsjeća na glavu strvinara, zbog čega se često pogrešno smatra da je ćelavi ibis strvinar.

 

PREDATORI

Druge ptice ugrožavaju ptiće.

 

ŽIVOTNI VIJEK
u prirodi: 10 – 15 godina

u Zoo vrtu: 37 godina

 

UGROŽENOST

EN – ugrožena vrsta.

 

 

ZANIMLJIVOSTI:

Ova je ptica je u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europi, izumrla još u 18. stoljeću, a početkom 21. stoljeća svjetska populacija ćelavog ibisa svela se na svega 200-250 jedinki na području sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

 

U Njemačkoj i Austriji se provodi projekt LIFE Northern Bald Ibis, kroz koji se vraćaju u prirodu jedinke vrste, te se u umjetno stvorenim kolonijama gnijezdi oko 140 jedinki te se danas i u Hrvatskoj mogu vidjeti kada prelijeću na putu prema zimovalištima u Italiji.

 

Mladi ćelavi ibis ima perje na glavi, a kad poraste to mu perje otpadne i glava mu ostane gola, po čemu je i dobio ime ćelavi ibis.

 

 

LITERATURA

Matheu, E., J. del Hoyo, G. M. Kirwan, and E. Garcia (2020). Northern Bald Ibis (Geronticus eremita), version 1.0. In Birds of the World (J. del Hoyo, A. Elliott, J. Sargatal, D. A. Christie, and E. de Juana, Editors). Cornell Lab of Ornithology, Ithaca, NY, USA. https://doi.org/10.2173/bow.waldra1.01

Bird Life International, 2015. “Geronticus Eremita” (On-line). http://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2015-4.RLTS.T22697488A67175023.en.. Accessed January 28, 2016 at http://www.iucnredlist.org/details/22697488/0.

BirdLife International. 2018. Geronticus eremita. The IUCN Red List of Threatened Species 2018: e.T22697488A130895601. https://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2018-2.RLTS.T22697488A130895601.en. Accessed on 09 July 2025.

Jelovnik Zoo vrta.