U povodu Svjetskog dana lemura pročitajte putopis s Madagaskara naše timariteljice dr. sc. Elene Račevske!
Madagaskar! Gotovo čarobna zemlja poznata po iznimnoj bioraznolikosti. Prepuna endemskih vrsta biljaka i životinja, raznolikih ekosustava, i jedinstvenih ljudskih vjerovanja i kulture. Ovo je zemlja bogate povijesti, dijelovi koje žive i danas. Ne samo u fosilnim ostacima gotovo nestvarnih vrsta koje više nisu s nama, nego i u običajima lokalnih zajednica koje se, usprkos socio-ekonomskim promjenama kojih ni najizoliraniji dijelovi ove fascinantne države nisu sasvim pošteđeni, trude slijediti i održati.
Prošlo je pet godina od mojeg zadnjeg posjeta Madagaskaru. Vremenska udaljenost, uz geografsku, svakako čini svoje. Čak i ljudima poput mene kojima vrijeme i prostor u principu znače vrlo malo. Mogla bih reći da me život odmaknuo od Madagaskara – odlučila sam, iz nekih sada već pomalo davnih razloga, da je red da se nakon dugo vremena malo zadržim u Hrvatskoj. Pa ipak, gdje god se osvrnem u svom domu, vidim uspomene s Madagaskara. Album fotografija koje sam poklonila roditeljima, crteži lokalnih umjetnika, skulpture baobaba. Moj doktorat na polici između knjiga koje ovih dana iz samo meni jasnih razloga rijetko otvaram. Najnovija verzija članka jednog od mojih istraživanja koja na desktopu kompjutora strpljivo čeka da ju sredim i pošaljem.
Kako moje uspomene ne bi ostale samo moje, ove godine bih najdraže od njih voljela podijeliti s vama. Želja mi je da vam pomognem razumjeti ne samo lemure, nego i kontekst u kojem žive. Možda vam ne mogu prenjeti miris šume nakon kiše, okus soka baobaba ili grubost grana drveća tzv. bodljikave šume, ali mogu vam pokazati neke od svojih fotografija i pustiti neku od pjesama koje me momentalno dignu na noge i natjeraju da zaplešem. Primjerice: https://www.youtube.com/watch?v=g1jEcak4l9M&ab_channel=rmannZa
Uspomena #1
Ogrličasti smeđi lemuri (Eulemur collaris). Meni zauvijek najdraža, od trenutno 112 prepoznatih vrsta i podvrsta lemura. Zvijezde svih mojih dosadašnjih lemurskih istraživanja. Neki će reći da su nedovoljno šareni, ali vjerujte mi, uživo su gotovo hipnotizirajuće prekrasni. Društveni, nježni, razigrani. Spretni u krošnjama drveća, ali okretni i na tlu. Aktivni i danju i noću – čisti primjer da je moguće uzeti najbolje od svih ponuđenih opcija! Usprkos svom neodoljivo mekanom izgledu, smeđi lemuri su, baš kao i ostali ne-ljudski primati, divlje životinje te nisu prikladni kućni ljubimci. Uglavnom se hrane voćem, ali ne dajte se zbuniti: voće kojim se ovi lemuri hrane u divljinama Madagaskarskog jugoistoka uglavnom nema puno zajedničkog s voćem koje viđamo u našim dućanima. Zbog toga je bitno da se prehrana lemura (kao i ostalih primata!) u zoološkim vrtovima više oslanja na nutritivni sastav hrane u prirodi, a ne samo njenu kategoriju. Uz smeđe lemure, u ovim obalnim šumama Sainte Luce i Mandene živi i nekoliko noćno-aktivnih vrsta lemura. Neke od njih pogledajte ih u nastavku!
Uspomena #2
Obalne šume Sainte Luce i Mandena na jugoistoku Madagaskara. Bogate biljnim i životinjskim vrstama, mnoge od kojih ne samo da nećete pronaći u drugim dijelovima svijeta, nego niti u drugim dijelovima Madagaskara. Dok su mnoge životinjske vrste, od ptica do lemura, tradicionalno lovljene za hranu, mnoge biljne vrste korištene su u medicinske svrhe, za gradnju kuća te kao drvo za ogrijev. Zanimljivo, gotovo trećina biljaka koju koriste ljudi pronađena je u prehrani ogrličastih smeđih lemura (Eulemur collaris). Štoviše, ovi lemuri, poznati kao važni (a za neke biljne vrste i jedini!) rasprostranjivači sjemenki u ovom ekosustavu, konzumiraju upravo plodove 81% tih biljaka. U prijevodu, lemuri mogu itekako utjecati na prisutnost i rasprostranjenost biljnih vrsta od ljudske važnosti. Ima li boljeg dokaza o međuovisnosti ljudi i lemura!
Jedna od najzanimljivijih karakteristika ovog ekosustava je njegova podloga koju zbog blizine Indijskog oceana čini pijesak. Bogat mineralima od industrijske važnosti, ali relativno siromašan nutrijentima, uzrok je relativno sporoj regeneraciji autohtonih biljnih vrsta. To nažalost doprinosi njihovoj ugroženosti: porast ljudske populacije povećao je iskorištavanje šumskih resursa, mnogi od kojih više nisu prisutni u ekosustavu. Danas su od ove šume ostali tek fragmenti, no za to nije odgovorna samo rastuća ljudska populacija ili trenutno aktivna rudarska industrija, nego i povijesni klimatski ciklusi. Formiranjem zaštićenih područja početkom stoljeća, ciljanim intervencijama pošumljavanja te uspostavom alternativnih izvora prihoda za lokalne ljudske zajednice, šuma i njeni stanovnici dobili su novu šansu.
Uspomena #3
Pomalo nevjerojatno, ali nikako neshvatljivo, činjenica koja redovito izazove šok i nevjericu je da na Madagaskaru žive i ljudi. Kako i ne bi – ljudi nema ni u jednom od (zasad) čak četiri crtića „Madagaskar“! Članci o bioraznolikosti rijetko ih spominju, osim kao glavne krivce za uništenje iste. Nepošteno, pogrešno i opasno. Ljudi su sastavni dio ekosustava i usprkos ponekim, često pojednostavljeno prikazanim, „sukobima interesa“, jedina nada za njegovu održivost i spas. Na koncu, jedini način na kojimo možemo shvatiti i priču o lemurima je unutar konteksta u kojem se nalaze. A taj kontekst uključuje i ljude.
Procjenjuje se da na Madagaskaru trenutno živi preko 30.5 milijuna ljudi, a brojnost populacije je u stalnom porastu. Očekivani životni vijek iznosi tek 66.4 godine (za usporedbu, u Hrvatskoj je 77.7 godina). Velik dio stanovništva, oko 75% (podatak iz 2020. godine), živi u ekstremnom siromaštvu. Uzroci siromaštva ljudi ove prirodnim bogatstvima prepune zemlje splet su jedinstvene, ali nažalost ne rijetko viđene interakcije političkih, ekonomskih i prirodnih karakteristika, za čiju analizu bismo mogli potrošiti mjesece. No Dan lemura nije dan za tugu pa bih ipak ovom prilikom samo skrenula pozornost na važnost razumijevanja ljudi i njihovih izbora u kontekstu u kojem postoje. Lako je upasti u zamku osude lova na lemure i krčenja šuma, ali vjerujem da bi u istoj situaciji mnogi – ako ne i svi među nama, napravili slične odabire. Ako budete imali priliku otputovati na Madagaskar, nastojte ne romantizirati siromaštvo. Uvijek pomognite svakom kome možete, ali ljudi (posebice djeca), kao ni životinje, nisu rekviziti za slike s ciljem prikupljanja „lajkova“ na društvenim mrežama. Budite odgovorni!
00
Tekst i fotografije: dr. sc. Elena Račevska
