Umak carbonara je podrijetlom iz Rima, negdje sa sredine prošlog stoljeća. Originalan recept kaže da u carbonaru idu jaje, tvrdi sir, slanina i papar. Sirevi u koje se Talijani zaklinju da su idealni za carbonaru, su pecorino i parmezan ili kombinacija oba.

Ono što je za carbonaru specifično jest činjenica da recept ima mnoštvo varijeteta, ali i legendi o podrijetlu. Teorije o nastanku imena su doduše mnogo mlađe od samoga jela. Ime jela izvedenica je talijanske riječi „carbonaro“ što u grubom prijevodu znači “onaj koji od drva proizvodi ugljen”. Sukladno tome, jedna od pretpostavki je da je jelo osmišljeno za radnike koji se bave teškim fizičkim radom poput ugljenara.

Što se tiče tjestenine, i tu tvorci ovog slasnog jela imaju savjet. Iako su u kombinaciji s carbonarom svjetski poznati špageti, Rimljani u trattoriama i svojim domovima najviše koriste mezze maniche i rigatoni, dakle, valjkastu tjesteninu koju kremasta carbonara potpuno obavije. Budući da su Talijani doktori za odabir odgovarajuće “pašte”, uopće s njima ne želimo ulaziti u raspravu. 

Inačice carbonare diljem svijeta izostavljaju jaje i zamijenjuju ga kiselim vrhnjem ili vrhnjem za kuhanje kako bi umak bio još kremastiji.

Slijedi recept za našu super brzu i super kremastu carbonaru iz restorana Kod morskog lava:

  1. Tjesteninu po odabiru skuhati u slanoj vodi do željene konzistencije.
  2. Kratko popržiti slaninu na tavi.
  3. Slanini dodati vrhnje za kuhanje i ribani tvrdi sir.
  4. Pustiti da se sastojci prožmu na laganoj vatri.
  5. Dodati svježe mljeveni papar te malo muškatnog oraščića ako ga volite.
  6. Sjediniti umak s tjesteninom.

Ako za stolom ovo prekrasno jelo sljubite s, recimo, mladom malvazijom, nepce će vam biti zahvalno.

Dobar tek!