Lazanje su moguće najstarija vrsta tjestenine. Ukratko lazanje su složenac koji se slaže ovisno o preferencijama, jelo koje se slaže od slojeva tjestenine, mesa ili povrća te raznih umaka, a na kraju se ispeče. Točnije, tjestenina pa meso ili povrće, zatim željeni umak pa tjestenina i tako redom dok ne nestane sastojaka ili lazanje budu previsoke.

Samo ime potječe iz drevnog Rima gdje se slično jelo zvalo „lasana“ ili „lasanum“-lonac ili posuda, međutim špekulira se da bi ime moglo biti čak i starije te potjecati od Grčke riječi “laganon”-tanki sloj tijesta narezan na trakice.

Lazanje kakve mi danas znamo su naravno talijanske, a prvi puta se spominju negdje u srednjem vijeku u Napoliju. Točnije prvi recept mogao se pronaći početkom 14.stoljeća u “Liber de coquina” – knjizi kulinarstva.

Čitajući stare kuharice svjedočimo naglom razvoju modernog kulinarstva, ali i modifikaciji starih recepata. Nije drugačije ni s lazanjama, gdje u originalan recept iz Napolija idu slojevi lokalne kobasice, pržene mesne okruglice, tvrdo kuhana jaja, a od sira ricota i mozzarella te napolitanski ragu.

Lasagne koje su nama najpoznatije, ali i svjetski popularne dolaze nam iz talijanske pokraine Emilia-Romagna, točnije negdje oko Bologne između Genove i Venecije. Radi se o lazanjama imena lasagne al forno- slojevi tankog tijesta, ragu-a i bešamela.

Takve radimo i mi Kod morskog lava, samo umjesto ragu-a stavljamo bolonjez,a zadnji sloj prekrijemo ribanim sirom, recimo gaudom i pečemo na visokoj temperaturi oko pola sata.

Dobar tek!