Životinjski pomoćnici u vrtu

 

Iako mnogi od nas žive u gradovima, poput Zagreba, okruženi betonom i glasnim prometom, često nismo svjesni da nas priroda i životinje i dalje okružuju. Znamo biti toliko zauzeti i zamišljeni da ni ne primjećujemo sav taj živi svijet. Svugdje oko nas žive divlji životinjski stanovnici gradova koji u ovo doba nestanka prirodnih staništa  i globalnih promjena trebaju našu pomoć, razumijevanje i zaštitu.

Naša im dvorišta mogu biti izvor hrane, sklonište i mjesto za podizanje mladunaca, a zauzvrat nam obogaćuju okoliš i pomažu ponovno uspostaviti narušenu ekološku ravnotežu.

Sve češćim i neobuzdanim korištenjem insekticida stradavaju jednako i korisni i štetni organizmi. Upravo ti korisni organizmi vjerojatno bi pojeli one štetne i tako bi priroda održavala ravnotežu. Nažalost, često se populacije korisnih životinja ne mogu oporaviti pa štetočine mogu '' odahnuti'' i razmnožiti se u velikom broju. No, uz malo strpljenja možemo naučiti raspoznavati svoje prijatelje i pomagače među životinjama kako bismo s njima uspješno surađivali.

 

KUKCI U VRTU

SISAVCI, VODOZEMCI I MEKUŠCI

PTICE U VRTU

 

 

KUKCI

Svi smo se mnogobrojno puta susreli s malim, gmizavim, dosadnim bićima koji samo lete, zuje, bodu i dosađuju te ih se pokušali riješiti različitim metodama i preparatima da bismo uživali u miru i tišini naših vrtova i okućnica.

Vjerovali ili ne, brojna ta stvorenja uopće nisu štetočine.
Upravo suprotno, u našim vrtovima žive mnogi korisni kukci bez kojih naš vrt ne bi bio tako lijep. Pčele, bumbari i ose oprašuju povrće, voćke i ukrasno bilje, leptiri svojim šarenim bojama ukrašavaju svaki vrt.

A tek bubamare! Ti točkasti stanovnici hrane se lisnim ušima i tako pomažu biljkama da budu zdrave. Uholaže su na lošem glasu jer se navodno uvlače ljudima u uši. To je laž! Uholaža je noćno grabežljivac koji ponekad nagriza biljke i voćke, ali se prvenstveno hrani ušima. Travne i cvjetne stjenice su u vrtu pravi mali radnici koji rade u našu korist: hrane se lisnim ušima, grinjama i malim gusjenicama.
U tlu se nalaze mnogi drugi organizmi koji čine zemlju rahlijom i plodnijom.

Zasigurno ste čuli da se globalnim promjenama smanjuje brojnost i raznolikost pčela. Nama najpoznatije pčela medarica živi u zajednici u košnici. Ali postoje vrste pčela koje žive same, a nazivamo ih solitarne pčele. One svoje sklonište traže u rupama u drvetu kako bi ondje smjestile svoje ličinke.

HOTEL ZA KUKCE

Tijekom zimskih mjeseci često zaboravljamo na kukce koji stradavaju zbog hladnoće. Stoga, ako želimo da ovi pomagači prirode prežive, hoteli za kukce služe kao odličan zaklon. Da bi se uklopio u prirodni ambijent, takve se strukture izrađuju se od prirodnih materijala različitih veličina i oblika, kao što su: kamenje, drvo, trupci, kora, suho lišće, stabiljke trske, češeri... Gotov se hotel smjesti na mirno mjesto, zaklonjeno od vjetra i velike svjetlosti. Znate da se trud isplatio i da ste učinili dobar posao kad vaš hotel bude krcat životinjama koje su došle potražiti sigurno i toplo mjesto za prezimljavanje.

 

IZRADA JEDNOSTAVNOG HOTELA ZA KUKCE

1.) Kvadratnu mrežu, koja može biti plastična ili žičana, savijemo u cilindar te ju svežemo konopom ili žicom.

2.) Da bi cilindar imao dno, poslužit će nekoliko suhih grana koje preklapamo jedne na dugu. Na te se grane stavi suho lišće.

3.) Da bi zaštitili cilindar od nepovoljnih uvjeta, na vrh se stavlja drvena ili plastična ploča, a na nju nešto teško (kamenje) da je vjetar ne odnese.s vremenom ćete primijetiti da se hrpa lišća u hotelu smanjuje, stoga se preporuča dodavati novo lišće. Također, ako je u vrtu vjetrovito, pričvrstite cilindar klinovima

 

 

IZRADA KRALJEVSKOG HOTELA ZA KUKCE

Da bi doprinos raznolikosti kukaca koji će se sklanjati u vrtu bio što veći, izrađuje se kraljevski hotel koji uključuje više vrsta kukaca "pod istim krovom". U nastavku je slikovno prikazan "kraljevski hotel" koji se sastoji od niza tzv. apartmana za kukce. Ako se odlučite za izradu hotela, za osnovnu konstrukciju jednostavno vam mogu poslužiti drvene palete ili sanduci

 

 

1. BUBAMARE

Bubamarama najviše odgovaraju razmaknuti dijelovi trulog drva i češeri.
Razbacajte ih na najgornju policu i imajte na umu: "Čim više kreveta, to više bubamara"

 

 

 

2. UHOLAŽE

O ovim kukcima kruži priča da ulaze u uši, ali to nije ni blizu istini. Naime, one se ponekad znaju pridružiti bubamarama na ručku pa se zajedno goste lisnim ušima. Za njihov apartman potrebna vam je glinena tegla za cvijeće s rupom na dnu te slama koju jednostavno stavite u teglu.

 

 

3. BUMBARI

Kao i pčele, bumbari su nam vrlo važni jer oprašuju cvijeće i voćke. Da bi zadržali ove dlakave kukce, potrebna je samo zatvorena kutija sa izbušenom rupom i postoljem za slijetanje ispod nje.

 

 

 

4. SOLITARNE PČELE

Pčele samotarke, odnosno solitarne pčele su nam jednako važne kao medarice. Da bi im olakšali potragu za skrovištem, postavimo im kamene ili glinene blokove (cigle). Također možemo iskoristiti komad drveta unutar kojeg se izbuše rupe različitih veličina ili jednostavno povezati šuplje grane trske ili bambusa u snop i postaviti ih u hotel.

 

 

5. KORNJAŠI

Za ove bube iskoristite ostatke drva svih vrsta i veličina, od starih grančica, kora pa do većih grana i ostataka panjeva.

 

 

 

6. LEPTIRI

Da bi naš vrt zasjao letećim ljepotanima, moramo im dati mjesto gdje će polagati svoja jajašca. Njihova kućica ima okomite proreze na prednjoj strani da leptiri pri ulasku ne bi ozlijedili svoja osjetljiva krila. Kućicu možemo izraditi od tvrđeg drva poput cedrovine, a ispunimo je drvenim ostacima i slamom.

 

7. OSOLIKE MUHE

Iako njihov naziv nema lijep prizvuk, ovi kukci su nam itekako korisni. Ne samo da se njihove ličinke hrane lisnim ušima, već su nam odrasli kukci oprašivači. U njihovu sobu idu šuplje grane lakšeg drveta (bambusa ili trske), te mlade grančice koje su pune srži. Možemo, a i ne moramo ih povezati u snop.

 

 

 

 

                solitarna pčela                                      osolika muha                                      bumbar

 

 

RAJSKI VRT ZA OPRAŠIVAČE

Nakon što ste izradili hotele i hranilice za životinje te ih postavili na mirno i sunčano mjesto, zaklonjeno od vjetra i kućnih ljubimaca, sljedeći zadatak je da Vaš vrt bude pravi mali raj za buduće stanovnike. Brojne voćke, šareno i mirisno cvijeće, ukrasno bilje privući će leptire i uvijek dobrodošle oprašivače. Odabir biljaka za vrt je vrlo važno jer su one hrana i zaštita leptirima, a neke od biljaka su:

  •         samonikle biljke koje bismo trebali ostaviti netaknutima, a tu spadaju: zvončići, jaglaci, maslačci, tratinčice, djetelina, stolisnik, crvene rumenike...
  •        stare i divlje sorte cvijeća imaju više nektara i peluda nego moderne kultivirane vrste. Stoga se posvetite uzgajanju naših domaćih vrsta koje pripadaju našem podneblju, a to su: velika krvara, plamenac, kadulja, cinija, suncokreti, ivančice, karanfil, zvjezdan, kopriva ...
  •          Uz ukrasno bilje i cvijeće, bitne su nam voćke te drveće i grmlje (jorgovan). One će definitivno svojim mirisnim pupoljcima i cvijećem privlačiti leptire, te stvoriti mikroklimu i hlad u vašem vrtu.
 
       
                  crvena rumenika                                                                                       zvijezdan
 
 

Želimo li da naš vrt bude poželjan i ekološki prihvatljiv za divlje životinje, pri njegovom uređenju moramo pripaziti na neke nama "sitnice", ali njima presudne stvari. Prije svega, pokušajte izbaciti ili maksimalno smanjiti uporabu pesticida, herbicida i peleta jer njima nenamjerno možemo nauditi životinjama koje se njima hrane. Umjesto drvenih i metalnih ograda, vrt možete ograditi živicom. Osim što izgleda prirodnije, cvjetajuća živica osigurava sklonište, hranu i mjesto za razmnožavanje mnogim životinjama.

Dobra zamisao je uređenje vodene površine za rajski vrt. Vrtno jezerce ili barica privući će mnogobrojne životinje (vodene kukce, ptice, žabe, daždevnjake, ježeve, šišmiše, ribice), a okolo vode možete posaditi vodeno bilje.

 

VIŠE INFORMACIJA POTRAŽITE U SLIJEDEĆIM BROŠURAMA:

KUKCI U VRTU http://zoo.hr/sites/default/files/kukci_divlje_zivotinje_brosura_dig.pdf

LEPTIRI NA PODRUČJU ZAGREBA http://zoo.hr/sites/default/files/leptiri_a4.pdf

 

 

SISAVCI, VODOZEMCI I MEKUŠCI

Prilagodbom vlastitog vrta potrebama divljih životinja poput šišmiša ili vodozemaca pomažemo njihovom očuvanju za buduće naraštaje i očuvanju same prirodne ravnoteže.

Često ste se između sumraka i zore susreli s ježom te se pitali zašto se ne skriva i kako se usudi lutati kad okolo njega prijeti opasnost. Naime, radi se o bjeloprsnom ježu koji je u potrazi za skloništem u kojem može bez opasnosti prezimiti.  Mirno mjesto, poput rupe u tlu, deblu ili panju, pomalo neuredna živica, kao i nabacana hrpa grana i suhog lišća predstavlja dio vrta koji će mu odgovarati. Ako se ipak odlučite za kućicu, potrebne su vam drvene daske i malo volje.

KUĆICA ZA JEŽA

 Za izradu kućice potrebna je drvena kutija ili sanduk i tri daske dimenzija od kojih ćemo izraditi mali hodnik koji služi kao ulaz u kućicu. Kućicu smjestimo u skroviti kutak vrta u podnožju grmlja ili u visoku travu, malo je ukopamo u zemlju, dodamo nešto suhog lišća i okrenemo ulaz prema jugu.

 

KUĆICA ZA ŽABE

Najčešći vodozemci u našem vrtu su žabe, a korisne su zbog više razloga. Osim što se hrane kukcima i tako kontroliraju njihov broj, vrlo su osjetljive na zagađenje. Stoga, ako imate žabe u svom vrtu znači da živite u zdravom okruženju. Nekontroliranom urbanizacijom i uništavanjem zelenih površina stradavaju mnoge divlje životinje, pa tako i žabe. Kao sklonište u našem vrtu koristit će grmlje, živicu ili pak vrtnu baru ili lokvu. Žabama je potrebna voda jer one djelomično žive u bari, a djelomično na kopnu. Smeđa krastača i ostale žabe jedu puževe golaće, babure, kukce i crve.

Kao dodatno sklonište za žabe, a zanimljiv detalj u vrtu, možemo izraditi i  kućicu za žabu, a potrebna vam je samo tegla za cvijeće od terakote.

Na rubu tegle izrežemo polukružni dio koji će predstavljati ulaz u kućicu, a da ne bi imali oštre dijelove na koje bi se žaba mogla ozlijediti, zagladimo rubove brusnim papirom ili oblijepimo komadom starog užeta.

Tako spremnu kućicu smjestimo u sjenoviti dio vrta, među trajnice ili bilje.

Potražite još uputa u brošuri:

SISAVCI VODOZEMCI I MEKUŠCI http://zoo.hr/sites/default/files/vodozemci_divlje_zivotinje_brosura_dig.pdf

 

 

PTICE U VRTU

Kada spomenemo ptice vjerojatno nam na pamet prvi padnu vrapci, golubovi i vrane, ali u Zagrebu, osim njih, živi još mnogo ptica! Zavirimo li u mirnija i šumovitija područja Zagreba ili nečiji vrt, možda pronađemo i druge pernate purgere. Neki su posebni po pjevu, neki po inteligenciji i snalažljivosti, ali svima je zajedničko jedno - u užurbanom gradu često je teško pronaći hranu ili preživjeti zimu, i zato im ponekad treba naša pomoć. Kako im možemo pomoći i zašto bi im trebali pomagati?  Ptice love crve, gusjenice i ostale kukce. Vrapci jedu i sjemenje korova. Par ptica sjenica tijekom jednog ljeta može skupiti i do 30 kg gusjenica. A svoj korisni rad često popraćuju ugodnim i melodičnim pjevom zbog čega su nam još draže.

 

Priču započinjemo pravim predstavnicima pernatih purgera. Gradski golubovi vjerojatno su najpoznatije gnjezdarice većine gradova, pa tako i naše metropole. Razvili su se iz divljih golubova koji su se nastanili u gradovima i zbog različitog načina života postepeno promijenili. Na ulicama i trgovima možemo vidjeti smeđe, sive, bijele i šarene predstavnike, kako marljivo sakupljaju raznoliku hranu s poda. Zamislite koliko bi mrvica i otpadaka hrane bilo kada ih golubovi ne bi jeli….

           

 

 

 

Manji ali brojniji i glasniji, vrabac je rekorder ptičjega svijeta. Ova ptica, iako malena i plaha, je najrasprostranjenija na svijetu, što znači da je možemo pronaći gotovo svugdje, a posebno u gradovima. Često ih možemo vidjeti u manjim skupinama, kako užurbano skakuću i glasaju se, kupajući se u lokvama ili komunicirajući u grmlju. Za zime, kada je hrane manje, sakupljaju se u još veće skupine. Kao i većina gradskih stanarica, vrapci se gnijezde u proljeće.

 

 

Često mrska građanima, siva vrana jedna je od najinteligentnijih gradskih stanarica. U svakodnevnoj potrazi za hranom vrlo su dosjetljivi i snalažljivi. Hranu tako pronalaze u kantama za smeće ili na tlu, a zbog veličine će često otjerati okolne vrapce i golubove i domoći se najslasnijih komada. Tehnike hranjenja su toliko usavršile da mnoge znaju stajati na stupovima ili semaforima s kojih na cestu bace orah i čekaju da ga auto pregazi, kako bi ga mogle pojesti. 

 

 

 

 Dosadašnje predstavnike možemo sresti u cijelome gradu, dok je elegantnija svraka više vezana za prirodne površine. Svrake i vrane imaju oštro oko, pa ih se optužuje kao kradljivce i sakupljače sjajnih predmeta. Međutim, istraživanja su pokazala kako rijetko koja svraka ili vrana sakupi sjajni predmet. Par svraka gnijezdi se i obitava na stablima okruženima livadama na kojima se hrane. Svrake su stoga brojnije u parkovima ili uz nasip rijeke Save. Hrane se ponajviše kukcima, ali pod kljun, kao i mnoge gradske ptice, mogu strpati različitu hranu.   

 

 

 Pjesmu našeg sljedećeg predstavnika možemo čuti već od siječnja, a u kljunu znaju imati svoj omiljen specijalitet, gujavicu. Znate li o kojoj je ptici riječ? Mužjaci i ženke ove vrste različitog su izgleda. Mužjake tako krasi crno perje i žarki narančasti kljun, a ženke će se s lakoćom sakriti u krošnji, zahvaljujući svojoj smeđoj boji. Tako je, to je raspjevani kos. U Zagrebu su najbrojniji u parku Maksimiru. Iako su više vezani za prirodna područja – livade, šume i šikare, kosovi se bez problema snalaze i u gradovima. Za oštrih zima siromašnih hranom, mogu se pridružiti nekim selicama i nakratko zbrisati na bliža toplija područja. 

           

 

 

Žuti trbuščić krasi veliku sjenicu, najbrojniju i najveću među sjenicama. Vezane su za stabla, pa su vrlo su brojne u zagrebačkim šumskim područjima - Maksimiru, Tuškancu, Jelenovcu i Dotršćini. Snalažljive su i brze te će rado koristiti razne hranilice i kućice za ptice, posebno zimi, kada se najviše vole gostiti hranjivim suncokretovim sjemenkama. Kao znak zahvalnosti, nerijetko će nas počastiti s nekoliko nota svoga pjeva.

           

 

 

 

Za razliku od velike sjenice, crvendać će se isprsiti svojim crvenim perjem. Iako su vrlo brojni, u gradovima ih nema mnogo. Obitavaju u šumskim područjima, ali se gnijezde na tlu ili blizu tla, a kako su šumska područja Zagreba česta šetališta, a i mnogo je pasa i mačaka, crvendaći se radije povlače u okolicu. U gradu su, zbog nedostatka hrane izvan njega, brojni jedino zimi. Mužjaci tada svojom pjesmom obilježavaju teritorij, pa su jedne od rijetkih ptica čiji pjev možemo čuti cijele zime.

 

 

 

Nećemo otići daleko od često spominjanog Maksimira, ali ćemo promotriti jedno sasvim drugačije ptičje ponašanje. Divlje patke, za razliku od mnogih gradskih ptica, imaju mladunčad koja je vrlo aktivna. Mali pačići od malena se glasaju i u stopu prate majku. Takvi mladunci se u ptičjem svijetu zovu potrkušci, dok se mladunci ostalih dosadašnjih predstavnika zovu čučavci. Čučavci su vrlo slabašni i ovisni o roditeljima, a ne mogu se ni kretati izvan gnijezda. Mužjaci i ženke divljih pataka također se razlikuju, pa tako šarenilo i sjajne boje krase mužjake, a ne tako upadne boje, poput smeđe, ženke. Patke su dobro prilagođene za život na vodi i uz nju stoga će i rado navratiti u veće vrtove s malim jezercima ili barama.

 

 

Od snalažljivih malih potrkušaca malo ćemo čučnuti u duplju stabla, kod mladih jedne neobične i rijetke gradske životinje. Šumska sova svoje mlade hrani različitim plijenom koji hvata s lakoćom, zbog svojih oštrih osjetila sluha i vida. Iako je dupljašica, što znači da obitava u rupama stabala, nije strogo vezana za šume. Šumsku sovu tako osim u Maksimiru, Tuškancu ili Mirogoju, možemo vidjeti i u samom centru grada, Zrinjevcu. Boja perja podsjeća na koru stabala čime se odlično uklapa u šume, tako da ćemo je najvjerojatnije uočiti samo u letu.

 

 

 Mnoge duplje upravo su zasluga jedne čvrste i uporne ptice. Tako je, riječ je o crvenoglavom djetliću. Djetlić se hrani kukcima i ličinkama ispod kore stabala, a kada ih traži cijela šuma odzvanja njegovim lupanjem. Jeste li ga i vi čuli? Ne morate se daleko zaputiti kako bi ga vidjeli. Najviše je vezan za stara hrastova stabla, a koja su najbrojnija upravo u Maksimiru. Kada dođe vrijeme parenja i podizanja mladih napraviti će si novu duplju ili proširiti staru. Tko se ne bi osjećao sigurno u vlastitoj sagrađenoj kućici. Kako ih od tolikog silnog lupanja ne boli glava? Djetlići naime imaju posebno građenu lubanju i mozak, zahvaljujući kojima su uvijek spremni kucati.

 

 

Najbrojnija gnjezdarica šumskih staništa u Hrvatskoj je zeba. Međutim, sasvim dobro se snalazi i u samome srcu grada. Najomiljenije poslastice su joj sjemenke koje sakuplja na tlu i gusjenice, koje sakuplja na stablima i kojima hrani mlade. Zebe su aktivne i raspjevane stanarice i rado će navratiti do hranilica ili kućica.

 

 

 

 

Dok se neke druge ptice nazivaju po boji perja ili veličini, batokljun nosi ime po svome, pogodili ste, kljunu. Ova ptica čudnog i dugog latinskog naziva Coccothraustes coccothraustes za razliku od ostalih zeba pjeva vrlo rijetko i vrlo tiho te je zbog toga često zaobiđemo. Grube zime mnogi će batokljuni sa sjevera Europe prezimiti u našim gradovima. Zimi su posebno osjetljivi i jako ovisni o našim hranilicama i kućicama. Kljun im je posebno prilagođen za prehranu sjemenkama, ali hrane se i kukcima.

 

 

 

 

Naša sljedeća gradska ptica, šojka, zimu preživljava zahvaljujući marljivom i napornom radu. Omiljena i glavna hrana su joj žirovi, plodovi hrasta. Zato je, baš poput crvenoglavog djetlića vezana za hrastove šume. Osim što se njima hrani, ona ih i sakuplja i zakapa. Kada nastupi zima i nestašica hrane, šojka odlazi u potragu za svojim zakopanim žirovima. U iskapanju joj neće zasmetati ni zanos snijega, pa će se bez problema prokopati i kroz 40 cm! Svaka šojka napravi mnoga skrovišta žirova, ali sigurno ih ne pojede sve ili na neke zaboravi. Na taj način se brine i za rasprostranjivanje i sadnju stabala hrasta.

 

    

Uz skrovitu sovu, škanjac i jastreb (na slici) također su ptice grabljivice. Jastreb je veći od škanjca, ali ga zbog boje i zadržavanja u šumi i teže možemo uočiti. Škanjca često možemo vidjeti na ogradama, uz autoceste, gdje vreba plijen. U potrazi za hranom obije vrste mogu se vinuti u vis i kružiti, sve dok oštrim okom ne ugledaju plijen. Hrane se malim sisavcima, kukcima, vodozemcima, pa čak i pticama. U Zagrebu se gnijezde svega dva para jastreba i tri para škanjca. Kako se hrane i pticama, u sam grad posebno dolaze zimi, kada je i više izmorenih ptica, koje stižu sa dalekog sjevera Europe.

 

 

Priču o pernatim purgerima završiti ćemo gradskim šarenim pjevačima. Zelendur nosi ime zbog zelenih i žutih nijansa perja, a zbog glasnog i dinamičnog pjeva kao da želi biti viđen. Ova ptica gnijezdi se visoko na zimzelenim stablima i preferira život u samome gradu. Ako želimo vidjeti zelendura najbolje je da se prošećemo do zagrebačkog Botaničkog vrta. Baš zbog gradskog života zimi je jako ovisan o našim hranilicama i kućicama.

 

 

 

 

HRANILICE I KUĆICE ZA PTICE

            Sada kada smo upoznali neke od predstavnika zagrebačkih letača, njegovih ulica, vrta i šuma, možemo zaključiti kako nekima život nije nimalo lak, posebno zimi. Ptice u gradu naviknute su na buku, gužvu i stalni izvor hrane. Upravo je hrana zimi najveći problem – nema sjemenki, a kukci su uginuli ili zakopani i miruju. Tada gradske ptice ovise o nama. Postoje mnogi primjeri hranilica ili kućica za ptice koje im preko zime mogu spasiti život, a vrlo su jednostavni za izraditi. Zapamtimo, ptice nisu tu samo da razbacuju smeće ili vrše nuždu po našim automobilima, one su važan dio života grada. One se brinu o raznošenju sjemenki, sadnji biljaka, kontroliraju broj kukaca, a posebno nametnika, a tu su i da nas uvijek razvesele svojim pjevom.

 

 

 

 

 

 

     (slika - zelenduri i hranilica)

 

 

Nekoć je ptičji pjev uljepšavao gotovo mnoge krajolike, sve do pojave gradova. Veliki gradovi brzo su se razvijali i rasli, sve je bilo puno ljudi, bučnih vozila i otpada. Samo neke ptice uspjele su se prilagoditi takvom načinu života. Pokušajte nabrojati što više vrsta ptica koje nalazimo u gradu. Zagreb i druge gradove krase razne ptice, malene i velike, šarene i jednobojne, tajnovite i raspjevane.

Često možemo susresti gradske golubove, vrapce, kosove, vrane, svrake, velike sjenice. Prošećemo li šumom možda ugledamo i crvenoglave djetliće ili šumske sove. Život u gradu i okolici je težak, posebno za ptice koje se poput golubova, vrabaca i vrana nisu naviknule na našu prisutnost. Razne mrvice, ostatci hrane i smeće za njih su dobar izvor hrane, koji imaju tokom cijele godine. Druge ptice hrane se kukcima ili sjemenkama pa su više vezane za zelene površine - gradskih šuma, vrtova i parkova. Sve su one vrlo važne jer svojom prehranom mogu raznositi sjemenke, ali i održavati brojeve kukaca stabilnim. Kada ne bi bilo takvih ptica štetni kukci bi se vrlo brzo razmnožili, a time i ugrožavali razne biljke.

Pticama je posebno teško zimi, kada nema kukaca ni biljaka. Neke će odseliti u toplije krajeve, ali mnoge će ostati i zimu provesti u konstantnoj borbi za život. Na koje im načine mi možemo pomoći, ne samo preko zime već i tokom cijele godine? Jako jednostavno! Možemo im napraviti kućice ili hranilice. Tako im pružamo sklonište od kiše, vjetra, zime ili grabežljivaca, najbolje mjesto za izradu gnijezda, ali i stalan izvor hrane, koja im je posebno potrebna zimi. 

 

Postoji nekoliko vrsta kućica za ptice, a dijelimo ih prema veličini ptice kojoj radimo kućicu:

  • Dupljašice su ptice koje se gnijezde u dupljama, rupama u stablima. Rupe su veličine koja odgovara veličini ptice. Takve kućice stoga imaju okrugli otvor kroz koji mogu proći određene ptice poput sjenica, čvoraka, brgljeza, djetlića ili žune.
  • Poludupljašice se mogu gnijezditi u dupljama stabala, raznim pukotinama, stijenama, strmim obalama, ali i na tlu. Otvor na takvim kućicama znatno je veći od onoga za poludupljašice. Takvim će se kućicama najbolje okoristiti čiopa, vjetruša, crvendać, kos i druge. Najbolji materijal za izradu kućica je drvo. Drvo se može i lakirati kako bi kućica bila čvrsta i dugotrajna, ali i bojati i ukrašavati, kako bi krasila naše vrtove. Kućice možemo ispuniti travom, sjenom ili grančicama, a ako imaju male terase pticama možemo poslužiti i hranu. Stoga, kada u nekom od parkova, vrtova ili gradskih šuma vidite kućicu za ptice, znajte da su tamošnje ptice zaštićene i sigurne. Kućice možemo postaviti na balkone, stabla ili stalke nasred vrta, nakon čega će nam sigurno navratiti zahvalni i raspjevani posjetitelji.

 

U izradi hranilica možemo dati mašti na volju. Koristimo kartone za jaja, kartone toaletnih papira, plastične boce, zdjelice, špage. Hranilice jednostavno možemo zalijepiti na grane i napuniti mješavinom sjemenki. Mnoge ptice, na primjer, vole suncokretove sjemenke. Sjemenke za hranilice možemo zalijepiti pomoću margarina, sastojka ukusnih kolača. Vrlo je važno znati da kada jednom pticama ponudimo hranilicu, one će to zapamtiti i vraćati se na isto mjesto. Zato hranilice moramo napuniti kada se isprazne.

Hranilice i kućice za ptice štite i pomažu gradskim pernatim pjevačima. Time možemo uživati u njihovim pjesmama i bojama, ali i održavati naše parkove i šume zdravima i bez štetnih nametnika.

 

INFORMACIJE

Zagreb

Radno vrijeme

Vrt: od 9:00 do 16:00 sati
Blagajna: od 9:00 do 15:00 sati

Cijena ulaznica

Kako do nas?

Maksimirski perivoj bb, Zagreb

Pravila ponašanja

Karta ZOO-a

KALENDAR DOGAĐANJA