VRSTE U FOKUSU KAMPANJE

Balijski čvorak (Leucopsar rothschildi)

Balijski čvorak ima bijelo perje gotovo po cijelom tijelu, osim na vrhu repa i krila gdje se je perje crno, a ono po čemu je prepoznatljiv je plava boja kože oko očiju. Mužjak i ženka razlikuju se samo po veličini krijeste koja je kod mužjaka veća. Vrsta je monogamna što znači da kada se mužjak i ženka spare ostaju zajedno do kraja života i pri tom nemaju drugih partnera. Međusobno komuniciraju jedinstvenim glasanjem koje podsjeća na cerekanje, kriještanje i pištanje.

Kukci, poput mrava, termita, vretenaca i skakavaca, čine većinu njihove prehrane, ali se hrane i različitim sjemenkama, manjim plodovima, a ponekad i većim voćem poput papaje i smokve. 

Obično nastanjuje suhe i otvorene nizinske šume, ali u vrijeme razmnožavanja nastanjuje travnjake i pripadajuće tropske vlažne listopadne šume koje su ispod 175 metara nadmorske vrste.

Ovaj čvorak endemska je vrsta otoka Bali i njegova populacija se drastično smanjila zbog neprekidnog krivolova. Sve jedinke koje su trenutno u prirodi su zapravo reintroducirane jedinke uzgojene u zatočeništvu.

Radi se na poboljšanju strategije zaštite balijskog čvorka i nedavno je osnovan međunarodni savjetodavni odbor koji će pomagati u unapređenju in-situ i ex-situ programima.

 

 

 

 

Beo (Gracula robusta)

Beo je najveća vrsta čvorka i endemska je vrsta koja nastanjuje nekoliko otoka smještenih nasuprot zapadnoj obali Sumatre gdje nastanjuje vlažne vazdazelene šume. Poznata je po mogućnosti imitiranja različitih zvukova, a čak može imitirati i ljudski govor.

Zbog pojačanog lova ptica pjevica došlo je do velikog pada brojnosti jedinki ove vrste koja je izuzetno poželjna ptica pjevica zbog svoje veličine, ali i svog glasanja. Istraživanja su pokazala da je beo prisutan na samo nekoliko otoka gdje je potrebna njegova zaštita kako bi se spriječilo izumiranje ove vrste. Prisutna je velika potreba za uspostavljanjem ex-situ populacije kako bi se pokrenuo znanstveno vođen program razmnožavanja. 

 

Javanska zelena svraka (Cissa thalassina)

Javanska zelena svraka endemska je vrsta otoka Jave i nedavno je prepoznata kao odvojena vrsta od borneanske zelene svrake. Prema tome, još uvijek nije zaštićena po zakonu Indonezije. Vjeruje se da je blizu izumiranja u prirodi zbog gubitka staništa i pretjeranog lova, a posljednja zabilježena jedinka u prirodi je primijećena davne 2007. godine. Unatoč tome, na tržištu se svako toliko pronađe nekoliko jedinki koje se prodaju. Potrebna su terenska istraživanja kako bi se provjerila i ustanovila prisutnost divljih populacija ove vrste i sukladno tome ih se treba zaštiti. 

 
 

Žutoglavi bulbul (Pycnonotus zeylanicus)

Populacija žutoglavog bulbula je drastično opala na cijelom području njegove rasprostranjenosti kao posljedica lova za prodaju na tržištu pticama pjevicama. Smatra se da je vrsta izumrla na Tajlandu i lokalno istrebljena u Indoneziji (Java i Sumatra). Potrebna su terenska istraživanja na području Malezije, Kalimantana, Mijanmara i Bruneja kako bi se ustanovilo stanje divljih populacija. Kako je velika potražnja za ovom vrstom na tržištu, potreban je uzastopni monitoring tržišta. Potrebna je i zaštita kroz in-situ programe kao i CITES. Nadalje, potrebno je uvesti programe razmnožavanja u zatočeništvu budući da brojnost vrste nastavlja padati. 

Ova vrsta ima reputaciju najmelodičnije ptice Malezije, što je također jedan od razloga zašto je toliko tražena na tržištu ptica pjevica. Ime je dobio zbog žutog perja na vrhu glave. Obično su u malim obiteljskim jatima od tri do šest jedinki. Hrane se bobicama i voćem kojeg obično progutaju cijelog tako da sjemenke izbacuju kroz izmet i na taj način pomažu u rasprostiranju sjemenja u šumama koje nastanjuju. Osim voćem i bobicama, hrane se malim riječnim puževima, paucima, kukcima, a ponekad i letećim gušterima. 

 
 

Sumatranski drozd (Garrulax bicolor)

Sumatranski drozd je endemska vrsta otoka Sumatre. Uslijed deforestacije njegovog prirodnog staništa, postao je lako dostupna  meta lovcima jer se drže u jatima i bučni su. Kao posljedica toga, nestao je s velike većine svoje rasprostranjenosti. Potrebna su terenska istraživanja kako bi se procijenilo stanje populacije u prirodi, tj. odredila uopće njegova prisutnost u divljini. Nadalje, smatra se da je potrebno čim prije uvesti zaštitu ove vrste na području Indonezije, dok se programi razmnožavanja u zatočeništvu trebaju pojačati i proširiti. 

 

Bjeloguza šama (Copsychus malabaricus)

Široko rasprostranjena kroz Južnu i Jugoistočnu Aziju ova vrsta ima 14 podvrsta. Neke od njih su jedinstvene forme karakteristične po uskoj geografskoj rasprostranjenosti kojima prijeti izumiranje (C. m. stricklandii, C. m. barbouri, C. m. melanurus, C. m. hypolizus, C. m. opisthochrus, C. m. mirabilis, C. m. nigricauda, C. m. omissus, C. m. suavis). Hitna terenska istraživanja potrebna su kako bi se ustanovila brojnost populacija ovih podrvrsta na području Sumatre, Jave i okolnih otoka. Uz to su potrebna i genetička istraživanja temeljena na dosad odrađenom koje bi uključilo sve indonezijske forme koje su pod velikim pritiskom izlova. Za neke od ovih forma potrebno će biti i uspostavljanje programa razmnožavanja u zatočeništvu, posebice na području Indonezije. Pretpostavlja se da uzgajivači križaju određene podvrste kako bi osigurali specifične karakteristike potrebne u natjecanjima ptica pjevica.

INFORMACIJE

Zagreb

Radno vrijeme

Vrt: od 9:00 do 16:00 sati
Blagajna: od 9:00 do 15:00 sati

Cijena ulaznica

Kako do nas?

Maksimirski perivoj bb, Zagreb

Pravila ponašanja

Karta ZOO-a

KALENDAR DOGAĐANJA