DINARSKI VOLUHAR

Naziv projekta: Istraživanje biologije vrste dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi)

Partneri: Biološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Udruga BIOM, Zoološki vrt grada Zagreba.

Godina početka projekta: 2011.

Status: Aktivan

Vrsta: Dinarski voluhar (Dynaromis bogdanovi)

Status vrste prema crvenoj listi IUCN-a: Ranjiva (VU)

 

 

O projektu

 

Udruga Biom pokrenula je 2011. godine projekt „Istraživanje biologije vrste dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi)“. Analizom postojeće literature, terenskim istraživanjima te istraživanjima u zatočeništvu detaljno se proučava biologija i ekologija ove vrste kako bi se upotpunili podatci, ustanovilo stanje ugroženosti te na temelju dobivenih saznanja podigla razina zaštite.

 

 

Zoološki vrt grada Zagreba u potpunosti surađuje s udrugom Biom i Prirodoslovno-matematičkim fakultetom u Zagrebu na ovom projektu, kojemu su ustupljeni prostor i adekvatna oprema za provođenje specifičnih bioloških istraživanja. Sudjelovanjem u navedenom projektu Zoološki vrt grada Zagreba aktivno se uključio u programe zaštite u Hrvatskoj te iskazao potporu projektu ''Ekološka funkcija bihevioralnih, kognitivnih i fizioloških karakteristika stenovalentnih vrsta na modelu dinarskog voluhara'' razmnožavanjem jedinki u Zoološkom vrtu grada Zagreba kao i proučavanjem ponašanja. Nakon analiza snimaka aktivnosti jedinki smještenih u Zoološkom vrtu, a koje su prikupljane od početka projekta, postavljeno je istraživanje s posebnim naglaskom na socijalnim ponašanjima unutar i između vrsta, analizi vokalizacija, dnevnim i sezonskim razlikama u aktivnosti, korištenju prostora te kognitivnim karakteristikama vrste. Dodatna istraživanja obavljaju se u prirodi (na području centralne Dalmacije na planinama Mosoru, Dinari i Biokovu) čime se upotpunjuju i potvrđuju podaci dobiveni proučavanjem dinarskih voluhara u Zoo vrtu. U planu je proučavanje morfologije i fiziologije probavnog sustava, brzine probave te mikrobiologije probavnog sustava. S obzirom da se radi o rijetkom, endemskom sisavcu kojemu je status nedovoljno poznat doprinos ovih istraživanja zaštiti, upravljanju te poznavanju ugroženosti vrste bit će od velikog značaja.

Na projektu, u svojstvu volontera, sudjeluju i studenti Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz sve navedeno, provode se i edukativni programi na lokalnoj i državnoj razini.

 

O vrsti

 

Dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi) mali je sisavac iz reda glodavaca, srodan s voluharicama. Za razliku od većine široko rasprostranjenih voluharica dinarski voluhar je  endem i relikt dinarskog krša. Rasprostiranjen od Sjevernog Velebita, Male Kapele i Dalmacije, pa preko Hercegovine, južnih dijelova Bosne, Crne Gore i Kosova, s izoliranim populacijama na istoku Makedonije. Iako ga se može naći sve od morske razine pa do 2200 metara nadmorske visine ipak preferira veće visine, tako da je preko 70% nalaza ove vrste zabilježeno iznad 1400 metara nadmorske visine.

 

 

Tijelo ovog malenog  15 centimetara dugog glodavca pokriveno je gustim i mekanim krznom, zbog čega ga u nekim literaturnim navodima zovu još i runati voluhar. Glatki i vitki rep,  otprilike dug koliko i samo tijelo, pokriven je sitnim dlačicama i završava bijelo obojenim dijelom. Leđna je strana tijela svijetlo sive boje, dok mu je trbuh bjelkast. Žive do četiri godine, a spolnu zrelost dosežu u drugoj godini starosti.  U pravilu imaju najviše dva legla godišnje i to u toplijem razdoblju godine.

Dinarski voluhar je biljojed i hrani se raznim vrstama zeljastih biljaka i trava koje može pronaći na planinskim livadama, te dodatno brsti lišće niskog grmlja. Također, postoje naznake da skladište hranu. Dinarskog se voluhara može pronaći u različitim tipovima vegetacijskih zona, počevši od primorskih kamenjara i makija preko grmovitih obronaka i svijetlih šuma na brežuljcima do gorskih i planinskih sipara, kanjona i livada. Zajednička komponenta svih ovih staništa koja određuje prisutnost dinarskog voluhara je pojava izrazito krškog terena. Naime, dinarski voluhar je specijalist za život na kršu i živi samo na mjestima gdje ima dubokih škrapa, procijepa, špilja i jama. Osim stroge povezanosti s dubokim škrapama i procijepima na vapnencu Dinarida, vrlo se malo zna o biologiji ove vrste. Zna se da je relativno rijedak u prirodi te da se sporo razmnožava, a ako se uzme u obzir nedostupnost staništa koja naseljava i skrovitost ove životinje, proučavanje dinarskog voluhara u prirodi veoma je teško. Zbog toga je brojne karakteristike vezane za biologiju vrste, poput reproduktivnog ciklusa, ponašanja ili fizioloških prilagodbi lakše i učinkovitije proučavati u zatočeništvu nego u prirodi. Tako je Zoološki vrt u Zagrebu jedini u svijetu koji ima malu, reproduktivno aktivnu populaciju ove vrste u zatočeništvu, što daje jedinstvenu priliku za proučavanje ove zanimljive i skrovite vrste.

 

 

Na staništa dinarskog voluhara ljudi rijetko odlaze, međutim svejedno je ugrožen neizravnim ljudskim djelovanjem. Izgradnje cesta, naselja i agrikulturnih površina prekida vezu između skupina ovih životinje koje onda ostanu „nasukane“ na svom staništu, i postupno, kako nemaju kontakt sa drugima, lagano nestaju. Također, Dinarskom voluharu slična vrsta, Europska snježna voluharica, koja preferira život visoko u planinama, možda potiskuje Dinarskog voluhara s njegovih omiljenih visokoplaninskih staništa.

Po Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05NN 139/08NN 57/11) ova vrsta strogo je zaštićena zavičajna divlja svojta te se u Crvenoj knjizi sisavaca RH zbog nedostatka podataka vodi kao nedovoljno poznata (DD) a na svjetskoj razini kao osjetljiva (VU) po kriterijima IUCN-a. Osim što je strogo zaštićena, ova vrsta je endem i relikt dinarskog krškog ekosustava i kao takva se ističe kao jedinstveni primjerak hrvatske prirodne baštine.

 

Zanimljivosti:

 

 

  • Vrlo je spretan i brz, po kamenjaru se kreće kombinacijom skokova i penjanja, poput kombinacije kretanje vjeverice i divokoze.
  • U prehrani koristi i neke biljke koje drugi izbjegavaju poput koprive te mlječika i zvončića koje izlučuju tekućinu neugodnog okusa.
  • Jedini je predstavnik roda Dinaromys koji je kroz zadnjih 4 milijuna godina nastao i evoluirao na području dinarsko-alpskog prostora.
  • Od surovih uvjeta koji vladaju na kamenjarima i planinskim vrhovima skriva se duboko u procjepe i špilje, viđen je u špiljama 70 m ispod površine tla.

 

 

Literatura:

BUZAN, E. V., B. KRYSTUFEK AND J. BRYJA. 2010. Microsatellite markers confirm extensive population fragmentation of the endangered Balkan palaeoendemic Martino’s vole (Dinaromys bogdanovi). Conservation Genetics 11:1783–1794.

Kryštufek, Boris & Bužan V. Elena (2008). Rarity and decline in palaeoendemic Martino’s vole Dinaromys bogdanovi. Mammal Rev., 38 (4), pp. 267–284.

KRYŠTUFEK, B. ET AL. 2010. Assessing population size of Martino’s vole (Dinaromys bogdanovi) in central Bosnia. Hystrix, the Italian Journal of Mammalogy 21:165–169.

Kryštufek, B. 2008. Dinaromys bogdanovi. The IUCN Red List of Threatened Species 2008: e. T6607A12790367. http://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T6607A12790367.en. 
Downloaded on 7 November 2016.

Nowak, R. M. 1991. Walker's Mammals of the World. 5 edition. The John Hopkins University Press, Baltimore & London.

http://www.biom.hr/projekti/dinarski-voluhar-tajanstveni-stanovnik-hrvat... (Udruga BIOM) – pristupljeno 07.11.2016.
Zoo Zagreb, 8. prosinac 2016.

INFORMACIJE

Zagreb

Radno vrijeme

Vrt: od 9:00 do 19:00 sati
Blagajna: od 9:00 do 18:00 sati

Cijena ulaznica

Kako do nas?

Maksimirski perivoj bb, Zagreb

Pravila ponašanja

Karta ZOO-a

KALENDAR DOGAĐANJA