VIJESTI IZ SVIJETA

NA METI KRIVOLOVACA

Na našoj se Facebook stranici jednoga dana pojavila neobična poruka. Radilo se o upitu, točnije savjetu kako se brinuti o malenoj čimpanzi i čime je hraniti. Nakon što smo s našim nutricionistima i veterinarima provjerili kakav savjet možemo dati, u daljnjoj komunikaciji shvatili smo da je riječ o čimpanzi staroj samo nekoliko mjeseci koja je ostala sama nakon što su joj krivolovci ubili čitavu grupu u kojoj se nalazila. Kasnije smo saznali da osoba koja nam se obratila radi kao mentor novim rendžerima u jednom afričkom nacionalnom parku u Demokratskoj Republici Kongo. Nakon ovog kontakta htjeli smo saznati više o ovoj temi iz prve ruke od „osobe s terena“. Za potrebe ovog članka zvat ćemo ga Zaštitnik.

Kao što smo već rekli, Zaštitnik je mentor novim rendžerima i svakodnevno se susreće sa sličnim situacijama. Malenu čimpanzu oduzeo je lokalnim čuvarima jer se pribojavao da će je, kao što je tomu već mnogo puta svjedočio, prodati krivolovcima za samo 20 američkih dolara. Pod izgovorom  da će čimpanzu samo pregledati, više im je nije vratio. Ona se trenutačno nalazi u rezervatu gdje se za nju brinu stručne osobe koje rade na rehabilitaciji i puštanju divljih životinja natrag u prirodu. Nazvali su je Phil prema poznatom pjevaču Philu Collinsu jer kako nam je Zaštitnik rekao: „Stalno nešto pjeva!“ 

 

 

Zaštitnik se trenutačno nalazi u jednom od najopasnijih nacionalnih parkova na svijetu, u kojemu za vrijeme sušne sezone krivolovci ubijaju u prosjeku jednog slona dnevno. Ipak, dolazak na tu poziciju nije bio nimalo lak. On trenutačno radi za privatnu tvrtku koja je dobila ugovor od Vlade DR Konga tijekom kojega moraju regrutirati i obučiti potpuno nov sastav rendžera za borbu protiv nemilosrdnih krivolovaca. On je svoj poslovni uspon započeo još davno prijavom u francusku Legiju stranaca, ali i neprekidnim radom i edukacijom na sebi kao i učenjem stranih jezika. Iskustvo je tijekom godina stjecao na raznim visokorizičnim poslovima poput čuvanja klijenata na naftnim bušotinama u Iraku. Mjesto mentora nije nimalo lako doseći. Za mjesta šest mentora u ovome nacionalnom parku zaprimljeno je više od 800 prijava iz cijeloga svijeta. Nakon više od mjesec dana provjere, Zaštitnik je izabran za ulogu mentora. 

 

Stanje u parku

Godinama je situacija u parku, ali i u okolnim područjima, eskalirala do te mjere da je prije manje od 15 godina na tom području bilo oko 22 000 slonova. Danas ih je manje od 1500. Bijeli nosorog je u potpunosti nestao, a brojne druge vrste životinja su u stvarnoj opasnosti. Zbog toga se vodstvo države odlučilo zatražiti pomoć vanjskih iskusnih suradnika koji će na noge postaviti novu generaciju rendžera i zadati jak udarac krivolovu. Dosadašnji čuvari su nerijetko i sami prelazili granicu prema krivolovu te je postalo jasno da se ovakva situacija mora hitno promijeniti. Zaštitnik se nalazi u timu koji potencijalnim rendžerima osigurava potreban trening. Oni tako postaju spremni na situacije koje su svakodnevno opasne. Osim mentora, u grupi se nalaze i instruktori koji su isključivo bivši pripadnici britanskih specijalnih postrojbi SAS, s najmanje 15 godina iskustva. Iz rigoroznog odabira mentora i instruktora jasno je vidljiva ozbiljnost situacije.

 

 

Regrutiranje novih rendžera

Da bi formirali postrojbu rendžera, regrutiranje se obavlja  dva do tri puta godišnje. Na pitanje tko se sve i zašto javlja na natječaj za rendžere, Zaštitnik nam odgovara: „Rendžeri su 90% civili, a dolaze ljudi koji ne mogu napraviti dva skleka ili 10 trbušnjaka, ali najvažnije je da oni mogu shvatiti ono što ih učimo jer fizička sprema će već doći treningom“. Ranije je obuka za rendžere trajala oko dva tjedna. Danas traje tri mjeseca, a uči se sve – od naprednih vojnih taktika i načina preživljavanja do prepoznavanja tragova koje krivolovci ostavljaju za sobom. Tako u početku iz sigurnosnih razloga vježbaju s drvenim puškama. Taktike koje tamo nauče im na terenu mogu spasiti život. Na natječaj se javlja oko stotinu zainteresiranih, no samo ih 20-ak uspješno prođe obuku, što zorno govori o tome što je potrebno da se postane rendžer. Trenutačno se u granicama parka nalazi oko 200-tinjak čuvara, a u svakom je trenutku njih oko 100 na terenu. Ipak i uz ove brojke vrlo je teško otkriti, a kamoli spriječiti krivolovce u njihovom krvavom poslu. Saznajemo da je jedan od razloga tomu i vrlo raširena korupcija čak i među čuvarima u parku, te valja biti vrlo oprezan, čak i među vlastitim kolegama, pri informiranju o akcijama potrage za krivolovcima. Tim često dolazi na mjesto zločina prekasno jer su krivolovci obavili svoj posao, što zbog velike površine parka, ali, vjerojatnije, i zbog toga što im je već netko dojavio kada i gdje će ovaj anti-poaching tim biti. Ipak, situacija se polako popravlja, javlja se sve više sponzora, velikih tvrtki i organizacija koje su voljne financirati da se ovaj problem riješi. Ovlasti koje su rendžeri dobili unutar granica parka nadilaze čak i one policijske. Ovaj tim ima pravo zaustaviti čak i policijsku ophodnju koju tada mogu pregledati i pritvoriti. Proces teče vrlo sporo no vidi se napredak. Zaštitnik je uputio alarmantno upozorenje: „Ako se sad ne zaustave krivolovci, nažalost za dvije, tri godine slonova više neće biti“. 

 

 

Tko su krivolovci?

Svima nam je u glavi slika opasnih i nemilosrdnih, naoružanih krivolovaca. Tko su točno ovi ljudi i zašto rade to što rade? Unutar parka postoji nekoliko kategorija krivolovaca. To su lokalno stanovništvo, turisti i paravojna postrojba LRA, a svi imaju svoje razloge za krivolov. Nije bilo neobično uhvatiti i organiziranu grupu turista zatečenu u krivolovu. Zbog alarmantne situacije park je trenutačno zatvoren za sve turiste i bez posebne dozvole nitko ne smije biti unutar granica. Druga kategorija je lokalno stanovništvo. Njihovi se razlozi ponešto razlikuju – osim očite zarade, oni životinje love i zbog hrane, ali i zato jer neke od životinja smatraju svojim neprijateljima. Jedan poljoprivrednik može izgubiti čitav svoj urod za koji se mjesecima brinuo samo jednim posjetom gladnog slona. Zaštitnik nam je posvjedočio: „Slon je jedne noći ispred moje sobe srušio stablo samo kako bi pokazao ženki koliko je jak“. Ovaj se problem javlja u različitim dijelovima svijeta gdje se područje života ljudi i divljih životinja preklapaju. Lokalno stanovništvo organizira i jednostavne načine alarmiranja i tjeranja slonova i to tako da jedan stražar usred noći stoji s loncem i štapom u ruci te čim primijeti divlje životinje, počinje snažno bučiti. No, ovo je očajna i posljednja linija obrane koja često zakaže. Stotinama i tisućama godina ovo je stanovništvo živilo s divljim životinjama i s njima je razvilo poseban odnos. To je u modernom svijetu vrlo teško promijeniti, no brojne dobrotvorne udruge educiraju i podižu svijest stanovništva o šteti krivolova. Dijele se letci, organiziraju akcije kako bi se doprlo do što većeg broja ljudi. Ovo je dugotrajan proces jer, kako kaže Zaštitnik, „krivolovci ne shvaćaju ili ne žele shvatiti da je ubijanje zabranjeno“. Oni misle da slonova ima neograničeno.

Daleko najopasnija vrsta krivolovaca su organizirane grupe poput paravojne postrojbe LRA. Oni su organizirani, brojni i dobro naoružani. Sa sobom nose teške strojnice, automatsko oružje, pištolje pa čak i ručne raketne bacače, dok „lokalci“ love jednostavnim lovačkim puškama i lukom i strijelom. 

 

 

Rad na terenu

Zaštitnik je, kao mentor, na terenu potpora novoobučenim rendžerima koje procijenjuje u njihovom radu, a oni, pak, svoj posao moraju odraditi onako kako su ih učili. Zanimalo nas je i kako točno izgleda ovaj opasan posao na terenu. Prije izlaska na teren potrebno se dobro pripremiti jer idućih 10-ak dana boravit će u prašumi i sve moraju nositi sa sobom. Puna sprema se sastoji od 30 do 35 kg opreme, ne uključujući naoružanje. Čizme, maskirna odjeća, municija... Težina opreme vrtoglavo raste, zatim teren i visoke temperature, čine kretanje u ovakvim uvjetima gotovo nemogućim. U vrijeme objave ovog članka u DR Kongu nastupila je sušna sezona koja je, saznajemo, najopasniji dio godine glede krivolova, a traje sve do svibnja.

 

Vojnik u kamuflažnoj odjeći. Za pomoć pri traženju kliknite na fotografiju.

Rad na terenu se sastoji od praćenja tragova krivolovaca. Oni mogu biti ostatci ubijenih životinja pa i smjerokazi koje krivolovci ostavljaju kako bi pronašli skrivene zalihe ili uputili partnersku grupu u svom smjeru. Sve ovo rendžerima pomaže da im uđu u trag, no treba biti brz. Većina tragova nestane nakon prve kiše i tada sve kreće ispočetka. Malo je reći da je kretanje u ovakvim uvjetima prilično naporno. Dodatno otežava i slonovska trava (elephant grass), visoka i do tri metra, kroz koju je moguće kretati se samo nekih pola kilometra po satu. U ovakvim uvjetima, uz slabu vidljivost postoje jasna pravila ponašanja. Dok se hoda, nema priče, a kroz travu se kreće u koloni jedan iza drugoga jer je to tada znatno lakše, a i buka je manja. Vrlo je važno biti tih jer krivolovci otvaraju vatru bez obzira približava li im se krdo slonova ili skupina rendžera. Na pitanje kako se nosi s vrlo opasnim poslom kojime se bavi, Zaštitar samo odgovara: „Može se reći da je posao opasan, ali je i jako zanimljiv“. Kao da i ovo nije dovoljno, malarija je opasna bolest za koju nema pouzdanog cjepiva, a koje na terenu stalno ima. Zaštitar je imao i blisko iskustvo s ovom bolešću koju prenose komarci, a koja bi za njega možda i bila smrtonosna da uza se nije imao lijekove. Tijekom šest dana, koliko se borio s malarijom, temperatura tijela mu se penjala na više od 40° C, samo da bi nakon nekoliko sati padala na niskih 35°C. „Vani je više od 30 stupnjeva, a ja sam pokriven s dvije deke i još se smrzavam.“ 

 

              

 

Boravak na terenu je sâm po sebi težak, no što kada se uhvati skupina krivolovaca? Kazne su u usporedbi sa zaradom vrlo niske, te se poslije kratkotrajnog zatvora krivolovci vraćaju  starom zanimanju. Nakon zapljene sve što su krivolovci sakupili se pažljivo evidentira, označava te s kostiju i kljova uzima i uzorak za DNK analizu. Uzorci se šalju na američke institute i bilježe u bazu podataka. Sve se ovo radi zato da bi se pri pronalasku nekog suvenira ili zaplijenjenog proizvoda – za koji se sumnja da je potekao iz indrustrije krivolova – moglo DNK analizom otkriti iz kojeg dijela svijeta sirovina dolazi. Cilj je, zapravo, uhvatiti „one na vrhu“, one koji naručuju ubijanja životinja i najviše od toga profitiraju. Seljak koji ubije slona zbog kljove će zaraditi oko 100 američkih dolara. Preprodavač će za tu istu kljovu dobiti nekoliko tisuća dolara, a na kraju će kljova postići i 50 000 ili 60 000 dolara. Zadnje tri godine se provodi istraživanje koje pokazuje da velik broj ovog materijala odlazi čak i u Kinu gdje postoji veliko tržište. 

 

 

Krivolov je jedna od najvećih opasnosti za životinjske vrste u divljini. Sve dok među ljudima vlada neznanje i niska razina svijesti o ovom problemu, nastavit će se i krivolov. Jedna od glavnih uloga zooloških vrtova jest na primjeru životinja educirati posjetitelje kako bi se glas o potrebi zaštite životinja čuo što dalje. Na kraju samo možemo zahvaliti Zaštitaru na njegovoj priči koju je spremno podijelio s nama, na onome što svakodnevno radi za zaštitu divljih vrsta, zbog čega riskira i vlastiti život te mu poželjeti sreću i uspjeh u njegovom poslu. I naravno, nadamo se da u budućnosti neće imati puno posla.

 

 

 

Zoo, 6. veljača 2017.

INFORMACIJE

Zagreb

Radno vrijeme

Vrt: od 9:00 do 16:00 sati
Blagajna: od 9:00 do 15:00 sati

Cijena ulaznica

Kako do nas?

Maksimirski perivoj bb, Zagreb

Pravila ponašanja

Karta ZOO-a

KALENDAR DOGAĐANJA